ANDREJ VIŠTICA

Ne volim nositi odijela, ali obukao sam ga taj dan. Bio je to važan dan za mene, moj prvi razgovor za posao. Par mjeseci ranije sam diplomirao na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, te sam želio započeti profesionalnu karijeru. Razgovor je prošao iznimno dobro i bio sam oduševljen što sam dobio dvije ponude za posao. Jedna je uključivala mnogo putovanja, a time i veću priliku za napredak, tako da nisam morao puno razmišljati.

Međutim, dok sam ležao budan te noći, osjetio sam da nešto nije u redu. Dvije godine ranije sam se počeo baviti triatlonom kao hobijem i ostvario značajan napredak. Iako se karijera u sportu činila kao neostvariv san, nisam se mogao osloboditi osjećaja da bi trebao nastaviti sanjati. Zašto ne mogu barem pokušati? Sljedeće jutro, nakon neprospavane noći, nazvao sam tvrtku i prihvatio drugu ponudu za posao, koja bi mi omogućila više vremena za trening.

Ta je odluka označila prekretnicu u mom životu. Prihvatio sam svoju strast prema triatlonu i posvetio se postizanju izvrsnosti u tom sportu.