Ironman Emilia Romagna
Nepuna dva tjedna nakon utrke u Walesu odlučio sam se nastupiti na Ironmanu u Italiji. Ovu utrku sam u prvom redu prijavio kao rezervnu opciju ako u Walesu nešto ne pođe po planu pa ne završim utrku. Razmišljao sam o nastupu i ako u Tenby-u napravim dobar rezultat, jer u tom slučaju ne bi imao što za izgubiti. Na kraju se dogodila treća opcija o kojoj nisam puno razmišljao. S otoka sam se vratio sa teškim nogama, ali i plasmanom kojim nisam bio baš previše zadovoljan. Na poslijetku sam odlučio nastupiti u Italiji. Osjećao sam se dosta dobro u tjednu pred utrku, ali bio sam svjestan da umor iz Walesa može isplivati na površinu u bilo kojem trenutku utrke, tako da nisam imao pretjerana očekivanja.
Druga strana jadranske je znatno drugačija od naše. Plićak je dosta dug pa smo prvih 100-tinjak metara plivanja pretrčali. Možda mi je to trčanje pomoglo da isplivam dosta bolje nego u Walesu. Osjećao sam se dosta dobro u vodi. Kad sam nakon par stotina metara vidio da se grupa ispred odvaja, stisnuo sam i sustigao ih bez problema. Do kraja sam samo plivao na nogama i štedio energiju. Vodeća četvorka je iz vode izašla nakon 46 minuta, minutu iza njih je bila malo veća grupa, a dodatne 3 minute iza njih moja grupa.
Dok sam trčao kroz tranziciju (koja je usput najduža tranzicija koju sam ikad vidio) čuo sam spikera kako spominje Passuella. On obično pliva brže od mene pa mi je to bio znak da sam dobro isplivao. Ali onda sam pomislio da ga možda spominje jer već izlazi iz zone.
Biciklistička staza je bila nešto duža od 180 kilometara. Vozili smo 2 kruga po 91,5 km. Veliki dio staze je potpuno ravan, a na pola kruga se nalazilo brdašce od cca 150 metara visinske razlike. Brzo sam se našao na čelu grupe. Mislio sam malo taktizirati i pustiti i druge da diktiraju tempo, ali kad god bi netko drugi otišao naprijed tempo bi nam pao tako da sam se ipak držao čela. U prvih 20-30 kilometara sam vozio malo konzervativnije, a onda sam počeo podizati tempo. Pred uspon nas je sustigao Modic, pa je i on neko vrijeme proveo na čelu nastojeći smanjiti veličinu grupe.
Oko uspona je mali dio gdje smo se mimoilazili. Na tom mjestu, nakon otprilike 45 kilometara, Dreitz je već imao 9 minuta prednosti, a grupa iza njega nam je bila na 4 minute. Tempo je bio dobar i na kraju prvog kruga sam imao prosjek od 280W. Utrke na ravnim stazama poput ove sam obično završavao s prosjekom od 260W pa mi je ovo izgledalo odlično. Modic je ponovno pojačao na ulasku u drugi krug, a tada me po prvi put prestigao i Passuello pa sam zaključio da sam ipak imao dobro plivanje.
Do drugog uspona sam i dalje držao prosjek iznad 280W. Grupa se na usponu počela malo osipati, otpali su Modic i Passuello, a grupa ispred nas je bila na samo 2 minute. Do kraja sam ostao na čelu grupe, a iako sam malo pao u tempu i dalje sam držao oko 260-270W, tako da sam očekivao da bi mogao još smanjiti zaostatak za grupom ispred ili ih čak uloviti. To se ipak nije dogodilo i do kraja vožnje je zaostatak ostao na te 2 minute. Završio sam vožnju s prosjekom od 274W (281W normalized), što mi je novi PB i konačno napredak nakon nekoliko godina stagnacije.
Trčali smo 4 kruga kroz grad po ravnoj stazi. Na trčanje sam krenuo na 9. mjestu, ali znao sam da sam u igri za 2. poziciju, a možda čak i za pobjedu u slučaju da se Dreitz raspadne na trčanju. Ovo mu je bio prvi ironman pa je to bila realna mogućnost. Krenuo sam jako, kao i u Walesu, ali ovaj put sam se osjećao dosta lošije. Najčešće se barem u prvih 10-ak kilometara osjećam dobro, ali ovaj put sam od starta imao osjećaj kao da trčim kroz blato. Držao sam tempo od oko 4 min/km, ali obzirom kako sam se osjećao, očekivao sam da ću u drugoj polovici znatno usporiti. Bojao sam se da je umor iz Walesa počeo isplivavati na površinu.
Osjetio sam da mi fali energije i shvatio da su kola i Red Bull koje sam uzimao na okrepama dosta razvodnjeni tako da sam počeo malo sporije ići kroz okrepe i uzimati po dvije čaše. Ne bi rekao da me to podiglo, ali je spriječilo pad. Uspio sam održavati ujednačen tempo i na ulasku u 3. krug sam bio na 6. mjestu, ali samo 20 sekundi iza 4. i 5., te oko 2 minute iza trećeplasiranog. Ubrzo sam prestigao Brachta, kojemu je ovo bila oproštajna utrka. Kilometar kasnije Jurkiewicz-a, a sredinom kruga i Koutny-a, te sam se našao na 3. mjestu.
Dreitz je trčao odlično i tek je u zadnjem krugu počeo usporavati, a drugoplasirani Petersen Bach je održavao oko 4 minute prednosti preda mnom. Nije bilo opuštanja jer se u ovako dugim utrkama nikad ne zna, a nisam htio riskirati da me netko od ovih iza mene prestigne. Do kraja se nisu dogodila nikakva iznenađenja i u cilj sam ušao kao treći.
Sve u svemu, zadovoljan sam utrkom. Ovaj put sam u sve 3 discipline bio dobar. Imam još puno posla za napraviti na plivanju i biciklu, ali dobro je da konačno vidim neki napredak. Dobro je i što sam doveo trčanje na razinu da mogu istrčati 2:49h i kad se ne osjećam dobro. Što se tiče Havaja, ovom utrkom sam dodao 1280 bodova na 960 bodova iz Walesa tako da sad imam 2240. Ove godine je granica za kvalifikaciju bila oko 2800 bodova tako da sam na dobrom putu.
Ironman Italija – najava
Sutra nastupam na Ironmanu u Italiji. Prošlo je manje od dva tjedna od utrke u Walesu pa nemam velika očekivanja. Osjećao sam se dobro na treninzima u zadnjih par dana pa možda budem dobar, a možda i umor od utrke u Walesu ispliva na površinu. Vidjet ćemo. 
Start je sutra u 7:30h a utrku se može pratiti preko ironman.com web stranice.
Ironman Wales
U Wales sam krenuo s neskromnim ciljem da popravim plasman iz 2015. godine koji je bio 2. mjesto. Imam već drugo i treće mjesto sa utrka iz Ironman serije i htio sam, a i dalje želim, upotpuniti kolekciju.
Osvanuo je prohladan, ali suh dan, a vjetar se već ujutro počeo polako podizati. Što se vremenskih uvjeta tiče, ispostavilo se da je to bio najljepši dio dana. Staza u Tenby-u je poznata po svojoj težini, a i za plivanje kažu da je brdovito. Ovaj put je začudo, ocean bio neobično miran.
Startao sam dosta dobro. Barem za moje pojmove. U prvih 200m sam bio u prvoj grupi, a onda sam počeo kliziti s nogu natjecatelja ispred mene. Kad se zaostatak povećao na 10 metara više nije bilo povratka. Ostatak plivanja sam bio sam i nisam bio oduševljen sa skoro 6 minuta zaostatka već nakon izlaska iz vode. Srećom i biciklistička i trkačka staza su dosta teške i da se nadoknaditi puno vremena.
Već krajem plivanje je počela kiša, koja nas je pratila sve do kraja biciklističkog segmenta. Vjetar se podigao i na dijelovima sam mislio da će me baciti s bicikla. Nakon otprilike sat vremena došao sam do dijela staze gdje smo se mimoilazili. Do tada se nisam osjećao pretjerano dobro i znao sam da sigurno nisam smanjio zaostatak. Ali opet, nisam očekivao ni da je taj zaostatak već mogao narasti na 13 minuta za vodećim Wurfom.
Od tog trenutka sam se borio s mišlju o odustajanju. Cesta je bila mokra, skliska, na dijelovima uska i nepregledna. Očito mi nije išlo i vrtilo mi se kroz glavu da li se isplati voziti dalje i riskirati pad i eventualnu ozljedu. Vrhunac negativnih misli dogodio se na jednom oštrom zavoju na dnu nizbrdice. Bilo je tu 5-6 sudaca koji su se uzmahali. Nije mi bilo jasno zašto. Na tren mi je kroz glavu prošla misao da je možda ostatak utrke otkazan. Ispostavilo se da se na tom mjestu izlilo ulje i već ih je nekoliko prije mene palo, pa su tražili da siđem s bicikla i prođem taj dio gurajući bicikl. Kad sam već sišao s bicikla malo je falilo da sjednem uz kraj ceste, ali sabrao sam se i nastavio dalje. Svakako ne bi bio neki gušt sjediti u blatu na kiši i vjetru.
Postalo mi je jasno da se danas neću boriti za pobjedu, ali sam odlučio da ću završiti pod svaku cijenu i pokušati barem ući u prvih 6 koji dijele dio nagradnog fonda. Vožnja se dodatno zakomplicirala u zadnjih 80 kilometara jer sam počeo prestizati age-groupere koji su zaostajali za krug. Na uskoj, nepreglednoj i skliskoj stazi to nije bilo jednostavno i tu sam sigurno izgubio dosta vremena. Generalno se moglo dosta vremena dobiti ako si znao stazu. Problem je što ima jako puno skretanja i vožnje po neoznačenim cestama pa je stazu jako teško naći u slučaju da je hoćeš proći u autu prije utrke.
Uvjeti i profil staze su išli na ruku Wurfu, bivšem biciklistu koji je do prije 2 godine vozio u pro touru, a sad je čini se pred potpisom ugovora za Sky. Drugoplasiranom Gravesu je nabio 12 minuta, a ja sam na trčanje krenuo na 11. mjestu uz ogromnih 30 minuta zaostatka. Koliko god sam se na biciklu borio s negativnim mislima, tako su mi se od početka trčanja vratile pozitivne misli. Čak sam razmišljao da ako napravim čudo i istrčim 2:40h, možda mogu i do pobjede. Trkačka staza ima 500m uspona i mislim da nitko na ovoj stazi ne može istrčati takvo vrijeme, ali o tome tada nisam razmišljao nego sam nagazio od starta. Svakako nisam imao što za izgubiti.
Osjećao sam se odlično, tempo je bio vrhunski i ubrzo sam počeo popravljati plasman što me dodatno motiviralo. Prvu polovicu sam prošao za 1:20h. Probio sam se već do 4 mjesta i što je najbolje taj tempo mi uopće nije djelovao neodrživ. Do tad sam uvijek imao “zeca” ispred sebe. Čim bi prestigao jednoga, idući mi je već bio u vidokrugu. Tada sam prvi put ostao bez zeca jer su prva trojica imala nešto veću prednost. I Graves i Wurf su skloni “pucanju” na trčanju pa sam još od početka trčanja računao da ću bar jednog od njih prestići. Da mi je tada netko ponudio okladu, bez velike dvojbe bi se kladio da ću završiti na postolju.
Držao sam taj tempo do 25. kilometra, a onda sam se morao vratiti u realnost. Intenzitet je bio isti, a prolazi su odjednom postali 15-20 sekundi po kilometru sporiji. Nisam odustajao jer sam se nadao da će netko od vodeće trojke prohodati, ali nažalost to se ovaj put nije dogodilo. Istrčao sam 2:51h što je obzirom na konfiguraciju staze odlično vrijeme. Samo je još jedan natjecatelj trčao ispod 3h (i to 2:59h), što dovoljno govori o težini staze. Pretpostavka da sa 2:40h mogu do pobjede se pokazala točna, ali i pretpostavka da to na ovoj stazi ne mogu istrčati. Pokušao sam :).
Ispostavilo se da sam ipak upotpunio kolekciju. S Ironman utrka sam imao 2, 3 i 5. mjesto, a sad sam dodao 4. Iduća utrka je za nešto više od tjedan dana u Italiji. Rado bi rekao da se nadam da ću tamo dodatno upotpuniti kolekciju (ne sa 6. mjestom), ali vidjet ćemo koliko ću se uspjeti oporaviti do tada.
Ironman Wales – najava
Sutra se natječem na utrci iz Ironman serije u Walesu. Staza je po mom guštu. Biciklistički dio ima 2400 metara uspona, a i trčanje ima 400-500 metara visinske razlike. Ovom utrkom krećem u lov na bodove za Havaje 2018.
Start je sutra u 6.55 po ovdašnjem vremenu (7:55 po srednjoeuropskom), a utrku se može pratiti preko ironman.com web stranice.
