Blog arhiva
Izvještaj iz Aix-a i najava Petrčana
Rezultatom u Aix-u definitivno nisam zadovoljan. Iduće utrke će pokazati da li je bio loš dan ili možda neki malo veći problem.
Plivanje je imalo i dobru i lošu stranu. S pozitivne strane malen zaostatak za vodećom skupinom, s negativne strane minutu iza druge grupe, a te prve dvije grupe su bile dosta velike. Na biciklu sam se ispočetka osjećao dosta dobro. Preciznije rečeno, osjećao sam da vozim poprilično dobro. Nikad se ne osjećaš dobro kad je puls u crvenom. U jednom trenutku, negdje u drugoj polovici vožnje, netko je doviknuo da sam 10 minuta iza vodećeg. Više se nisam osjećao dobro.
Nakon razočaravajuće loših prvih dviju disciplina, pokušao sam barem odraditi dobro trčanje. Prvi od tri kruga je bio solidan, međutim kad sam u drugom krugu pokušao ubrzati, pojavio se grč u trbuhu koji me pratio do kraja utrke i prisilio na trčkaranje.
Videom sam puno zadovoljniji nego utrkom
Priliku da provjerim da li sam u Aix-u imao samo loš dan imam već ovu nedjelju. Nastupam na državnom prvenstvu u srednje dugom triatlonu u Petrčanima pored Zadra. Srednje-dugi je u stvari distanca polu-ironmana, ali riječ ironman se ne smije koristiti za utrke koje nisu pod kapom Ironman organizacije. Zato je više neću koristiti, obećajem.
Za Petrčane me vežu lijepe uspomene jer sam tamo pobjedio na državnom prvenstvu u olimpijskom triatlonu prije 2 godine. Nadam se da će me i nakon ovog vikenda uz to mjesto vezati samo lijepe uspomene.
Ironman 70.3 Aix – najava
Još jedan vikend, još jedna utrka. Sutra nastupam na Ironman 70.3 utrci u Aix en Provence-u. U Francuskoj sam do sad odrađivao svoje najbolje utrke, pogotovo ako je staza brdovita. Aix je u Francuskoj, a biciklistička staza je dosta brdovita tako da imam razloga za optimizam. S druge strane, utrka je u polu-ironman formatu, na kojem sam nešto lošiji nego na dvostruko dužoj distanci. Nemam konkretan cilj, ali bio bi prezadovoljan bilo kakvim rezultatom nižim od startnog broja.
Start je sutra u 7:30h, imam startni broj 5, a utrku se može pratiti preko ironman.com web stranice.
Ironman Južna Afrika
Utrka u Dubai-u je bila u nekom međuprostoru, pa bi se moglo reći da sam prije par dana u Južnoj Africi otvorio triatlonsku sezonu. Lani sam na tu utrku došao pretreniran i na kraju odustao. Nikad se nisam osjećao tako loše na utrci kao tada. Dolazak u Port Elizabeth je probudio uspomene na prethodnu godinu. Osim te utrke, lani ni na ostalima nisam briljirao, tako da mi je trebala dobra utrka da vratim samopouzdanje.
Glavni favoriti su imali plivačke kapice druge boje. Većina njih pliva znatno bolje od mene, pa mi nisu ni mogli biti neki orjentir. Boris Stein je bio jedini favorit koji nije plivač za prvu skupinu. Lani je dosta popravio plivanje, pa sam znao da ako tokom plivanja u blizini vidim narančastu kapicu stvari vjerojatno idu dobrim tokom. Tako je na kraju i bilo, te sam ga cijelo vrijeme imao na oku. Isplivao sam u drugoj grupi, što je za mene dobro. Loše je što je naša grupa zaostala 4:30 minuta za prvom, te što je u toj grupi bilo 20-ak natjecatelja.
Iz tranzicije sam izašao kao prvi iz naše grupe. Pred kraj plivanja sam nastojao uloviti dobru poziciju tako da mi Stein i Skipper slučajno ne pobjegnu kroz tranziciju. Uspio sam se malo odvojiti na početku bicikla, a Stein me prestigao nakon otprilike 5 kilometara. Pratio sam ga 5-10 minuta i trebalo mi je 330-350 W da držim priključak. Nadao sam se da će malo spustiti tempo, ali od toga nije bilo ništa pa sam morao nastaviti u svom tempu. Ubrzo me sustiglo 3-4 natjecatelja iz plivačke grupe pa sam vozio sa njima. Do kraja smo prestigli nekoliko natjecatelja koji su otpali iz grupe ispred, a Skipper nam je nakon 100-tinjak kilometara pobjegao. Srećom nije otišao predaleko.
Utrka se rasplela na za mene najnepovoljniji način. Prva grupa nakon plivanja je bila velika, te je zbog neselektivne staze i relativno slabog vjetra na biciklu ostala u velikoj mjeri kompaktna do početka trčanja. Na trčanje sam krenuo sa 18. pozicije, sa preko 10 minuta zaostatka za grupom. Znao sam da se dosta njih preforsiralo na biciklu jer su pod svaku cijenu htjeli ostati u grupi. Temperatura se podigla na preko 30 stupnjeva što je dodatno otežavalo trčanje onima koji su preforsirali bicikl. Fokusirao sam se na svoju utrku i pokušao izvući najbolje moguće iz dane situacije. Do polovice trčanja nisam puno popravio poziciju, ali sam se u završnici ugurao u top10, što je i bio cilj prije utrke.
Kao što sam rekao, trebala mi je utrka kojom bi vratio samopouzdanje nakon nešto lošijih nastupa prošle godine i mislim da sam to ovom utrkom napravio. Lani je bilo dosta utrka (pa i ona na Havajima) gdje je druga grupa sustigla prvu na biciklu. Ovaj put to na žalost nije bio slučaj. S druge strane ni ja nisam bio dovoljno jak na biciklu da pratim Stein-a koji je uspio sam uloviti grupu.
Mislim da sam na pravom putu, ali trebam još dosta napredovati u svim disciplinama ako želim konkurirati za top10 na Havajima. Što se tiče Havaja… Ova utrka mi je donijela 855 bodova, što nije puno i za kvalifikaciju bi morao odraditi još 2 dobra Ironmana. Gledano dugoročno mislim da bi mi bilo bolje prvi dio ove godine posvetiti radu na brzini i pokušati se popraviti na polu-ironman distanci, od čega bi u konačnici imao koristi i na ironmanu. Zbog toga sam odustao od ganjanja bodova ove sezone. Do 7. mjeseca planiram raditi na brzini u svim sportovima i staviti malo veći fokus na plivanje. Nakon toga bi nastupio na Embrunmanu, te na nekom Ironmanu na jesen s kojim počeo prikupljati bodove za idući kvalifikacijski ciklus. Idealno bi bilo osigurati kvalifikaciju u prvom dijelu godine, što bi ostavilo dovoljno vremena za kvalitetnu pripremu za Havaje.
garmin file s utrke (pokrenuo štopericu 2 minute ranije)
Promjene
Nakon utrke na Havajima sam osjetio da je vrijeme za promjenu, pa sam prekinuo suradnju sa dotadašnjim trenerom i počeo trenirati sam sebe. Činilo mi se da sam počeo stagnirati, a s druge strane imao sam neke svoje ideje koje sam želio isprobati.
U zadnjih nekoliko godina sam dosta napredovao na ironman distanci, ali taj napredak se nije preslikao na upola kraću distancu. Na primjer, lani sam u Barceloni na polu-ironmanu trčao 21km za 1:18h, da bi dva tjedna kasnije na Ironmanu u Nici polovicu trkačke staze prošao za 1:21h i tempo mi je djelovao komforan. Ni na polu-ironmanima mi tempo ne bi djelovao težak, ali jednostavno ne bi mogao ubrzati. Mislim da uzrok leži u načinu na koji sam trenirao.
Imao sam dosta treninga na srednjem intenzitetu oko tempa ironmana ili polu-ironmana. Rijetko sam trenirao na intenzitetima višim od tempa polu-ironmana, pa nije ni čudo da je tijelo bilo nenaviknuto na bilo kakav intenzitet iznad toga. Za ironman su ti treninzi funkcionirali dosta dobro, ali za kraće utrke baš i ne. Glavna promjena koju sam uveo ove sezone je da sam polarizirao intenzitet treninga. Lagani treninzi su mi sad laganiji, a jačih treninga ima manje, ali su zato na puno višem intenzitetu nego prije.
Najviše promjena sam napravio na plivanju. Kad sam upoznao Suttona, 2010. godine, promjenio mi je plivačku tehniku i rekao da plivam s ispruženom rukom u fazi oporavka (van vode). U to vrijeme sam počeo stagnirati na plivanju. Zapravo sam u prvih nekoliko godina nazadovao da bi kasnije došao na razinu na kojoj sam bio prije. Za to sam okrivljivao povećanje kilometraže na biciklu što mi se obično negativno odražavalo na plivanje. Sad mislim da to vjerojatno nije bio jedini razlog za nazadovanje. Puno je važnije što radi ruka pod vodom nego nad vodom. Međutim, shvatio sam da puno teže kontroliram ruku pod vodom ako mi je druga ispružena nad vodom. Prva promjena koju sam napravio je da sam se vratio na staru tehniku.
Trčanje i biciklizam znatno utječu na treninge plivanja. Zbog toga sam skoro svaki trening plivao s avionom. Avion bi mi omogućio da odradim kvalitetan plivački trening i kad bi noge tonule zbog ostalih treninga. Vremenom sam dosta napredovao kad je riječ o plivanju s avionom. Problem je bio što bi bez aviona potonuo. Druga promjena je da sad znatno manje plivam s avionom. Nisam mislio raditi drastičnu promjenu, ali brzo sam shvatio da što više plivam bez aviona, imam bolji osjećaj u vodi, tako da sam ga u konačnici skoro potpuno izbacio iz treninga. Koristim ga samo u kombinaciji sa lopaticama kad radim trening snage.
Treća promjena odnosi se na strukturu treninga. Prije sam skoro svaki dan imao jako plivanje. Pošto se tako nagomilavao umor, nijedno od tih plivanja ne bi bilo jako nego bi vremenom prešlo u neki srednji intenzitet. Sad sam kao i u ostale 2 discipline polarizirao intenzitet. Imam više laganih treninga, tako da mogu na jakim treninzima plivati jače od tog srednjeg intenziteta.
U ostale 2 discipline nisam napravio toliko promjena. I tu sam polarizirao intenzitet, ali na trčanju tek sad počinjem raditi intenzivnije treninge. Razlog za to je što sam prvo htio povećati kilometražu. Primjetio sam da sam dobro trčao na utrkama ako bi imao visok volumen na treninzima. S druge strane taj visok volumen bi često rezultirao ozlijedom. Malo sam analizirao i shvatio da su se te ozlijede događale kad bi imao naglo povećanje kilometraže. Zbog toga sam ove sezone postupno podizao kilometražu. Školski, manje od 10% iz tjedna u tjedan. Trenutno trčim 100-110 kilometara tjedno i za sad nema ni naznaka bilo kakvoj ozlijedi.
Sve u svemu, čini mi se da promjene koje sam napravio funkcioniraju. Za značajnije rezultate će trebati vremena, a pošto je brzina u velikoj mjeri genetski ograničena pitanje je i koliko ću se uspjeti ubrzati na kraćim distancama. Fokus mi je i dalje na ironman distanci. Ne očekujem da ću preko noći postati puno brži da kraćim utrkama, ali mislim da je nužno da podignem brzinu kako bi i intenzitet ironmana mogao povući na višu razinu. Vrijeme će pokazati jesam li bio u pravu.
