Category Archives: utrke

Ironman 70.3 Pescara

IMG_20170616_201455_078.jpg

Prošlo je već deset dana od utrke, pa je bolje da nešto napišem dok nisam sve zaboravio. Start je bio u 9h što je dobro jer mogu normalno večerati i fino se naspavati bez buđenja u sred noći i gledanja na sat da ne bi slučajno prespavao. Na dan utrke je zapuhao umjeren sjeveroistočnjak. Ne znam kako ga Talijani zovu, ali kod njih je to konstantan povjetarac, za razliku od naše mahovite bure. More je zbog toga bilo jako uzburkano i bilo je nemoguće usidriti bove gdje je bilo planirano. Na 200-tinjak metara od obale imaju isprekidanu liniju nasutog kamenja kojem je svrha razbijanje valova, tako da je taj dio do kamenja bio nešto manje valovit. Zbog toga su skratili plivanje na cca 1200m i bove usidrili unutar tog mirnijeg dijela.

Startali smo s plaže, a prva bova je bila u plićaku nakon 50 metara, da bi onda išli dijagonalno na drugu bovu. Imao sam ideju da okružim oko prve bove i onda se vratim na obalu i otrčim po plaži dok ne dođem okomito na drugu bovu. Siguran sam da bi to bila brža opcija, ali pošto nitko drugi nije imao istu ideju krenuo sam za ostalima. Nisam htio riskirati diskvalifikaciju u slučaju da sam previdio neko pravilo. Plićak im je jako dug, tako da je plivanje bilo kombinacija trčanja, skakanja i borbe s valovima. Zaostao sam oko minutu i pol za vodećima, što za moje pojmove nije loše.

Na bicikl sam krenuo sa Birngruberom i prvih pola sata pratio njegov tempo. Prestigli smo dosta natjecatelja, a mislio sam da drži tako visok tempo da nam se ne bi prišlepali. Međutim nakon pola sata je i meni postalo previše i počeo sam zaostajati. U tih pola sata sam imao prosjek preko 330W. Ispostavilo se da je malo nakon što smo se razišli on sustigao grupu. Nije im uspio pobjeći, a onda se i on umorio pa je morao usporiti. Ta grupa mi je bila van vidokruga, ali mislim da su cijelo vrijeme bili na možda minutu ispred mene. Vidio sam ih samo jednom, pri kraju prvog kruga, ali tada sam počeo padati u tempu pa su mi opet malo odmakli. Na samom kraju biciklističke staze, na mjestu gdje se odvaja staza za one koji tek ulaze u drugi krug i za one koji idu prema zoni izmjene sam shvatio da je ta grupa na samo 30-ak sekundi ispred mene. Šteta što ih nisam ulovio u prvom krugu jer bi mi sigurno bilo lakše voziti u grupi nego sam. Ispred te grupe su bili samo Viennot i Kung.

Kad sam ulazio u šator za presvlačenje oni su iz njega izlazili, tako da razlika nije mogla biti veća od 30 sekundi. Na početku trčanja su mi svi malo odmakli. Temperatura se podigla i nije bilo lako trčati. U drugom krugu sam uspio malo ubrzati. Prestigao sam Poussona i Birngrubera, te do kraja došao na minutu od Fontane i Blokhina. Međutim, ta minuta je tada izgledala puno veća nego sad dok pišem izvještaj.

Sa 7. mjestom i jesam i nisam zadovoljan. Da sam uspio pratiti Birngrubera još koji kilometar i uloviti grupu vjerojatno bi prošao malo bolje. Ali i bez toga sam odradio solidnu utrku, na razini boljih halfova lani.

Sad ću malo pauzirati od utrka i posvetiti se treningu. Obično najznačajnije rezultate postižem u drugom dijelu sezone, a nadam se da će tako biti i ovaj put. Od sredine srpnja do sredine kolovoza ću biti na visinskim pripremama u St. Moritzu. Nakon toga me čeka Embrunman, pa Ironman Wales i možda Ironman Italija. Volio bi ponovno pobjediti u Embrunu, ali više od toga bi volio pobjediti i na utrci iz Ironman serije. Imam 2. i 3. mjesto od prije, pa je valjda došlo vrijeme i za korak više. Wales i Italija se boduju za Havaje 2018. godine, a jedan od ciljeva je što prije osigurati kvalifikaciju. Italiju ću prijaviti u prvom redu kao rezervnu opciju u slučaju da u Walesu iz bilo kojeg razloga ne završim utrku. Međutim, čak i ako Wales prođe dobro mogao bi odraditi i Italiju da do kraja godine skupim što više kvalifikacijskih bodova. Pobjeda na nekoj od tih utrka nosi 2.000 bodova, a za kvalifikaciju treba oko 3.600 tako da mi jedan Ironman svakako neće biti dovoljan.

Keszthely triathlon

Utrka u Mađarskoj je imala i dobrih i loših strana. Prvom polovicom utrke sam zadovoljan, a drugom baš i ne. Činjenica je da u Mađarsku nisam došao odmoran jer sam veći fokus stavio na Ironman 70.3 u Pescari koji me čeka ovaj vikend. S druge strane iako nisam bio svjež, na treninzima prije utrke sam se osjećao dosta dobro i očekivao sam bolji rezultat od ovoga. U zadnja 2 mjeseca sam eksperimentirao s treninzima. Malo sam se više fokusirao na intenzitet i smanjio volumen da bi se popravio na polu-ironman disciplini. Pescara će pokazati da li mi takav tip treninga ne odgovara ili mi je samo nedostajalo svježine.

Tjedan prije utrke je bio sunčan i topao, a dan utrke je osvanuo oblačan sa mogućnošću za pljuskove. Plivali smo u Balatonu ili Blatnom jezeru. Ne zvuči kao nešto što bi trebalo staviti na to-do listu, ali nije bilo loše. Na mjestu odakle smo kretali je umjesto blata bio pijesak, a voda, iako mutna, nije djelovala onečišćena. Iz vode sam izašao s 2:30 minuta zaostatka za vodećima što je za moje pojmove dobro plivanje.

19092689_1730580123620657_5728841042672881373_o.jpg

Par kilometara nakon početka bicikla sustigli su me Pleše i Luft. Tempo mi je bio komforan, a kad smo sustigli grupicu Mađara Pleše je podigao tempo. Grupa ga nije mogla pratiti, a ja sam prvo pustio da malo odmakne pa sam i ja podigao tempo. Ulovio sam Pleše-a, a grupica je ostala iza nas. Otišao sam na čelo da zadržimo visok tempo da nas ne bi ponovno ulovili, a kad sam se okrenuo vidio sam da je i Pleše zaostao 100-tinjak metara. Ubrzo sam dostigao Degasperia i Flandera, a onda se opet pojavio Pleše i podigao tempo. Počeo je pomalo odmicati, a ja sam počeo ulaziti u onu drugu, lošiju polovicu utrke. Prvo sam mislio ponoviti strategiju od prije i pustiti druge da ga malo love i izmore se, a onda se odvojiti od njih. Međutim, par minuta kasnije sam shvatio da je snaga iscurila iz nogu.

19221691_1730679193610750_5541920847635625753_o.jpg

Negdje oko polovice biciklističkog segmenta smo sustigli Australca Kahlefeldt-a, inače dvostrukog olimpijca. Pleše nam je u jednom trenutku nestao iz vidokruga, ali ispostavilo se da je odustao. U tim trenucima, Raelert je bio sam na čelu, iza njega su vozili Kovačić i Steger, a nakon njih je išla naša grupa. Dobra pozicija, ali osjećao sam se sve lošije. Unatoč tome, sa Degasperiem sam se izmjenjivao na čelu grupe dok se Flander i Kahlefeldt nisu pojavljivali naprijed.

19144036_1730679423610727_2010291870332595160_o.jpg

Obično mogu trčati solidno bez obzira koliko se zgazio na biciklu, ali ovaj put nije bilo tako. Ponovio se scenarij iz Aix-a gdje sam jedva držao tempo kojim inače trčim na punom ironmanu. Malo sam se bolje osjećao u drugoj polovici trčanja, ali i dalje je to bilo debelo ispod mog uobičajenog prosjeka. Izgubio sam nekoliko pozicija i završio na 8. mjestu.

19142969_1732816976730305_1693042183906477920_o.jpg

Kao što sam već spomenuo ovaj vikend me čeka nova utrka, Ironman 70.3 Pescara. Ovaj tjedan sam dosta odmarao i čini mi se da sam se oporavio od Mađarske. Manjak svježine mi ovaj put ne bi trebao biti problem, pa ćemo nakon Pescare vidjeti na čemu sam.

Keszthely triathlon – najava

17918084_1933432393561181_834484827227241165_o.jpg

Naredna dva vikenda su mi “radna”. Sutra putujem u Mađarsku gdje u subotu nastupam na Keszthely triathlonu. Utrka je na polu-ironman distanci i po riječima onih koji su nastupili lani organizacija je na jako visokom nivou. Kao i lani, organizatori su doveli dosta jakih imena tako da će konkurencija biti žestoka.

Vikend iza toga nastupam na Ironman 70.3 utrci u Pescari, ali o tom po tom.

Falkensteiner Punta Skala triatlon – izvještaj

U nedjelju se u Petrčanima održao četvrti po redu Falkensteiner Punta Skala triatlon, koji je ove godine bio i državno prvenstvo u srednjem triatlonu. Bio sam u pomalo nezahvalnoj poziciji prije utrke jer bi se sve osim pobjede smatralo neuspjehom. Pobjedom bi tek ispunio očekivanja (u prvom redu svoja, a vjerujem i većine drugih), što znači da je bilo nemoguće premašiti očekivanja.

18699688_1723043784376550_6595018772666902362_o

Na pola budan (foto: TK Inles Riko Ribnica)

Žene su startale u 7 sati, a muškarci 5 minuta iza njih. Ne volim rane startove, ali oni su uobičajena stvar u ovom sportu. Srećom, u ovom dijelu godine sunce izlazi rano, tako da je do starta temperatura već postala ugodna. Vjerojatno sam još bio u polusnu kad je sudac dao znak za start pa sam u prvih 10 metara trčanja po plićaku zaostao barem 5 metara. Srećom brzo sam to nadoknadio i izvukao se iz gužve.

Krenuo sam s desne strane i ubrzo primjetio da se s lijeve strane stvorila grupica od 3 natjecatelja koji su bili malo brži. Među njima je bio i Avirović, jedan od favorita za pobjedu. Promjenio sam stranu i pokušao ih stići, ali nisam uspio pa sam se kod prve bove ponovno spojio sa grupicom u kojoj sam bio u startu. Plivali smo, za moje pojmove, dosta dobro. Ja i Koceić smo se izmjenjivali na čelu grupe i premda sam izgubio iz vida tročlanu grupu koja je bila ispred nas, znao sam da ne mogu biti daleko. Nije ih bilo lako uočiti jer smo se u tim trenucima već izmješali sa ženama koje su startale ranije.

18739124_1723054844375444_3884028215746965638_o

(foto: TK Inles Riko Ribnica)

Prvih nekoliko kilometara biciklističke staze ide blago uzbrdo. Planirao sam odraditi dobru tranziciju i na uzbrdici se odvojiti od ostalih. Ostatak staze je poprilično ravan i znao sam da na tom dijelu imam puno manje šanse za bijeg iz grupe. Međutim, u tranziciji je dosta stvari pošlo naopako, pa sam nepotrebno izbugio 20 sekundi. To je značilo da sam tek pri kraju uzbrdice sustigao Koceića i Patrčevića. Dosta sam se potrošio loveći njih, ali skupio sam malo snage za ubrzanje i ipak se uspio odvojiti. U idućih nekoliko kilometara sam prestigao jednog Slovenca i dva člana štafeta. Mislio sam da je Avirović ispred mene i već sam se malo zabrinuo jer ga nisam doveo u vidokrug. Tek sam na prvom okretu shvatio da je on isplivao iza nas jer je u završnici plivanja malo odlutao.

18768503_1925718687701554_7392535633580777420_o

(foto: Toni Filipović)

Vozili smo 4 kruga gore-dolje po istoj cesti pa je bilo lako vidjeti na kojoj si poziciji i koliki su zaostaci. Već do prvog okreta sam imao 2 minute prednosti pred glavnim konkurentima, Koceićem, Patrčevićem i Avirovićem. Nastojao sam držati visok tempo i pokušati riješiti utrku na biciklu tako da na trčanju ne moram ići do limita. Sve je išlo po planu i na zadnjem okretu sam imao oko 6 minuta prednosti pred Avirovićem i 8 minuta pred Koceićem i Patrčevićem, a do početka trčanja je ta prednost još malo narasla.

18739034_1925718641034892_4093160618110428713_o

(foto: Toni Filipović)

Iako je izgledalo da je utrka rješena, znao sam da se još puno toga može dogoditi. Dva tjedna prije sam imao raspad sistema na trčanju u Aix-u gdje na kraju nisam mogao držati ni tempo kojeg inače trčim na dvostruko dužoj utrci. Nakon par kilometara sam shvatio da se taj scenarij ovaj put neće ponoviti. Osjećao sam se dosta dobro i držao tempo koji je bio dovoljan da budem siguran da me nitko neće sustići. Tako je i bilo pa se do kraja utrke ništa dramatično nije dogodilo. Čak sam uspio još malo povećati prednost i u cilj ući s novim rekordom staze.

DSC_0994.jpg

Čini se da sam u Aix-u ipak imao samo loš dan i sad s optimizmom gledam prema ostatku sezone. Iduću utrku imam za 10 dana u Keszthely-u u Mađarskoj, a vikend iza toga nastupam na Ironman 70.3 utrci u Pescari.

rezultati