Video s i oko utrke:

Prije nešto više od tjedan dana sam nastupio na Ironmanu u Nici i zauzeo 5. mjesto. Utrka u Nici je jedna od rijetkih u Ironman kalendaru sa brdovitom biciklističkom stazom i jedna od onih na kojima bi volio pobjediti jednog dana. Cilj za ovu godinu mi je bio plasman u prva 3.

Plivanje je proteklo dobro. Zaostao sam 4 minute za grupom favorita. Međutim, po vremenima koja plivam u bazenu, trebalo je biti bolje. Moguće da je uzrok premalen neopren, a to ću uskoro provjeriti.
Na bicikl sam krenuo sa kasnijim pobjednikom utrke, Španjolcem Viktorom del Corralom. U početnim kilometrima smo sustigli dosta natjecatelja i pred najduži uspon se već formirala grupa od 6-7 natjecatelja. Na usponu sam se osjećao dobro i diktirao sam tempo. Kad sam shvatio da se drugi muče, pojačao sam i uspio se odvojiti. Jedino se Viktor držao na 30-ak sekundi zaostatka, koje je brzo nadoknadio na zaravnanju nakon uspona. Kasnije nas je ulovio i Antony Costes. Mislio sam da sam malo preforsirao na dugom usponu, ali uspio sam se oporaviti na nizbrdici i osjećao sam se dosta dobro. Negdje oko 150-og kilometra, kad je do tranzicije ostalo još samo koji kilometar nizbrdice i ravnica uz obalu, naletio sam na rupu i čuo šuštanje zraka. Još jedna probušena guma.

U prvi mah sam pomislio da je utrka gotova, a onda sam se sjetio da je to ipak Ironman i da još mogu barem do plasmana u prvih 10. Mjenjanje gume se malo odužilo jer sam rezervnu zračnicu zamotao izolirkom. Pošto dugo nisam bušio gumu, izolirka je već bila stara i počela se kidati kad sam je počeo odmotavati. Izgubio sam otprilike 7 minuta na mjenjanje.

Kad sam ulazio u zonu izmjene, izbrojao sam 11 ili 12 bicikala na stalcima, a zaostatak za vodećim mi je bio oko 15 minuta. Na trčanju sam se osjećao vrlo dobro i nizao kilometre po 3:50-3:55 min. Inače krenem malo rezerviranije, ali ovaj put nisam imao ništa za izgubiti i odlučio sam nastaviti u tom tempu dok mogu. Ispostavilo se da mogu puno duže nego što sam prije mislio.

Pošto su se trčala 4 kruga, u kasnijim krugovima smo se izmješali sa onima koji su tek kretali na trčanje pa je bilo teško odrediti plasman. Prvih 5 natjecatelja je ispred sebe imalo rolere, tako da su mi oni bili jedini orjentir. Na ulasku u zadnji krug sam još uvijek bio 3 minute iza petoplasiranog Blancharta. Na okretu, pet kilometara kasnije, sam mu već došao na 40-ak sekundi. Uspio sam ponovno podići tempo i par kilometara kasnije sam već bio ispred njega.

Cilj nisam ostvario, ali obzirom na okolnosti zadovoljan sam petim mjestom. Dugoročno gledano možda je čak i dobro da se ovo dogodilo. Sad znam da sam bolji trkač nego što sam mislio i da možda na trčanje krećem previše rezervirano. Da nije bilo bušenja na trčanje bi krenuo s del Corralom i utrka za postolja bi vjerojatno bila još malo zanimljivija.