Challenge Tajvan

Kažu da je utrka prije utrke ona u kojoj do startne linije treba doći zdrav. Ovaj put ta utrka nije prošla kako treba. Par dana prije utrke (one glavne) sam se prehladio. Nekakav suhi kašalj za koji nisam mislio da mi može poremetiti planove. Dan prije utrke sam uz to dobio i malo temperature. Nakon što sam popio aspirin osjećao sam se normalno i nadao se da će idući dan sve biti u redu. Nadao se, a ne mislio. Da sam mislio, znao bi da nije dobro ako tijelo ima problema sa regulacijom temperature u utrci u vrućem i sparnom vremenu gdje je upravo to jedan od ključnih faktora (ne)uspjeha. Znao sam da mi je jedina šansa da nešto napravim ako nastavim razmišljati pozitivno, tako da sam za temperaturu okrivio nervozu prije utrke i otišao na spavanje uvjeren da će sve biti u redu.

start

start

Startao sam uz Baldwina i Burtona, te smo plivali paralelno prvih 200m. Nakon toga mi je postalo jako vruće pa sam smanjio intenzitet. Nastojao sam trošiti što je moguće manje energije, a održati kontakt s grupom. Pri kraju se grupa razvukla ali sam još uvijek držao priključak.

Bio sam toliko pregrijan od tog ubrzanja u završnici plivanja da sam pustio gas kroz tranziciju i u prvih 5 km bicikla. Vjerovao sam da ću uloviti grupu ako sve bude u redu tako da sam odvojio nešto vremena da popijem bocu vode i malo se rashladim. Nakon rashlađivanja sam vozio dosta dobro. Do prvog okreta (45km) sam držao prosjek preko 40 km/h, watti su bili u skladu s ciljanim vrijednostima i imao sam dojam da imam dosta rezerve. Prestigao sam žene koje su isplivale ispred, a ulovio sam i Vabroušeka koji je otpao iz grupe ispred. Mislio sam da je samo pitanje vremena kad će se i ostatak grupe ukazati na horizontu.

tu su mi svi watti bili na mjestu

tu su mi svi watti bili na mjestu

U drugoj polovici prvog kruga sam se i dalje osjećao dosta dobro. Powermetar je počeo pokazivati nešto niže brojke, pa sam pomislio da ne radi dobro. Kud baš u utrci, kad je na treninzima radio bez problema. Nešto kasnije, kad sam bacio oko na prosječnu brzinu, shvatio sam da nije problem u powermetru. Tempo je nastavio padati sve do druge tranzicije. Unatoč tome prestigao sam još par natjecatelja i u tranziciju ušao na 7. mjestu.

Imao sam velik zaostatak i bilo je jasno da od borbe za pobjedu neće biti ništa. Vjerovao sam da uz odlično trčanje mogu doći do top 5, a možda čak i u top 3 ako vrućina pokosi dovoljan broj ljudi. Nisam se osjećao dobro i tempo koji mi je djelovao dosta jak je u stvari bio poprilično spor. Međutim, ne bi bilo prvi put da se osjećam loše na početku trčanja, a da noge kasnije prorade. Pokušao sam pratiti Vabroušeka kad me prošao, ali taj pokušaj je trajao otprilike 4 koraka. Tempo je nastavio padati i uskoro se javila dilema da li ima smisla ići dalje. Znam kako je ružan osjećaj nakon odustajanja, a s druge strane, postalo je jasno da od respektabilnog rezultata nema ništa. Prekretnica je bila na prvoj okrepi sa Cola-om, nakon 7km. Pošto se paralelno održavala i utrka na upola kraćoj distanci u trenutku kad sam došao na tu stanicu Cole nije bilo u čašama pa sam stao i sačekao, a nakon toga više nisam mogao krenuti. Nakon još par minuta stajanja i razmišljanja (ili samo stajanja), odlučio sam otrčkarati/prohodati još par kilometara do ciljnog prostora, vratiti čip i sačuvati nešto snage za neki drugi dan.

U prvom trenutku nisam bio siguran koliko je veliku ulogu u odustajanju imala bolest. Možda sam iz nekog razloga totalno van forme, što ne bi bila dobra vijest za ostatak sezone. Mislim da sam dobio odgovor po povratku u hotel, kad sam vidio urin u boji Tajvanske zastave, a osim toga još uvijek nisam ozdravio. Nije ta prehlada bila toliko bezazlena koliko sam mislio.

ne mislim na grb

ne mislim na grb

Ako izuzmemo utrku bilo je ovo poprilično zanimljivih par dana. Ovo mi je bio prvi izlet van Europe. Upoznao sam dosta zanimljivih ljudi i ne sjećam se dana koji je bio dosadan. Triatlon u Aziji je trenutno u procvatu i mislim da ću još dosta utrka napraviti na tom kontinentu. Utrke su dosta drugačije od onih u Europi. Hrana je drugačija, promet djeluje kaotično i najčešće ga je nemoguće u potpunosti zatvoriti, u svakom trenutku postoji mogućnost da ti pas, skuter ili pješak izleti na cestu, klima je takva da ne oprašta pogreške… Možda ne izgleda primamljivo, ali ima nešto privlačno u svemu ovome što djeluje kao kaos.

Oglasi

Posted on Travanj 22, 2014, in utrke and tagged , , , , , , , . Bookmark the permalink. 1 komentar.

  1. meni se vec godinama dogadja da imam odlican osjecaj pred utrku, onda je userem, izgubim samopouzdanje sto me natjera da opreznije krenem u neku za tri tjedna/mjesec dana i obicno to bude najbolja utrka u polusezoni. kad razmislim o ovome sto sam napisao, ispada da nisam dovoljno pametan ni u jednom slucaju pa da idem u skladu s mogucnostima.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: