Od zadnjeg javljanja sam promjenio sobu, jednu noć bio cimer s Maccom i sad se vratio u “sretnu” sobu.

Na vremensku razliku se još nisam potpuno prilagodio. Start utrke je u 6h, što znači da je ustajanje na dan utrke oko 3:30h, a to onda dodaje još par sati na 6h vremenske razlike.
Dosta ljudi nosi maske preko lica. Mislio sam da se čuvaju od bolesti, zagađenja ili da su zubari. Međutim, saznao sam da ih nose oni koji su bolesni, da ne zaraze druge.
Gledajući ulice, barem ove u provinciji, ne bi se reklo da Tajvan ima BDP od preko 20,000$ po stanovniku (Hrvatska 13,000$).

Hrana je drugačija, ali nije loša i može se jesti bez straha od trovanja. Kinezi navodno znaju svašta podvaliti u hranu, a Tajvanci su pošteni. Premda, teoretski, Tajvanci su isto Kinezi. Država se službeno zove Republika Kina (ona veća se zove Narodna republika Kina).
Malo sam zavirio i u unutrašnjost otoka koja mi se puno više sviđa od obale. Planine i džungla. Imaju biciklističku utrku koja kreće sa razine mora, a završava na 3,250m nadmorske visine.