U Poreču se proteklu nedjelju održalo državno prvenstvo na half-ironman distanci. Nakon Vichy-a bi se sve osim pobjede smatralo neuspjehom, ali ja sam imao isti cilj kao i prije svake druge utrke. Dati sve od sebe, a plasman kakav ispadne. Ne mogu biti nezadovoljan ako dam sve od sebe. Plasman uvelike ovisi i o konkurentima, a na njihovu izvedbu na utrci ne mogu utjecati. U stvari, mogu, ali to je zabranjeno :-). Naravno da sam se nadao da će to moje “sve od sebe” biti dovoljno za pobjedu. Uvijek je lijepo pobjediti, a htio sam i dobiti potvrdu da je oporavak nakon Vichy-a dobro prošao te da sam na pravom putu za još jedan dobar rezultat u Barceloni za 2 tjedna.

Isplivao sam u drugoj grupi sa 1:20 min zaostatka za Koceićem, Patrčevićem i Morijem. Kombinacija blizine prve bove, loše reakcije na startu, a i nešto lošije plivačke forme u odnosu na prvi dio sezone.

Vozili smo 5 krugova (do okreta i nazad) pa smo imali pregršt prilika na okretima za procjenu zaostataka ili prednosta nad ostalima. Vozio sam sa Austrijancem Krieglom i nije mi se žurilo da što prije uhvatimo priključak s vodećim trojcem. Nadao sam se da će se oni malo istrošiti u nastojanju da ostanu ispred nas, pa da ću imati veću šansu da se odvojim jednom kad ih stignemo. Prednost se pomalo topila i negdje na sredini trećeg kruga smo ulovili priključak.

Nakon kratkog odmora na začelju grupe krenuo sam u akciju. Kienle je nedavno napisao da kad krećeš u napad onda nema štednje energije jer ako napad ne uspije teško da ćeš se maknuti sa čela kolone do druge tranzicije. Idućih 7-8 minuta sam stiskao koliko sam mogao i nisam gledao iza sebe sve do okreta. A nisam ni imao što za vidjeti, tj. imao sam što vidjeti, cijela grupa je još uvijek bila tu. Kienle je bio u pravu i idući krug sam proveo na čelu. Smanjio sam tempo jer sam htio uštedjeti nešto energije za još jedan pokušaj u zadnjem krugu. Taj zadnji pokušaj je prošao isto kao i prethodni pa smo u tranziciju došli skupa.

Koceić i Mori su napravili nešto bržu tranziciju pa sam ih skupa sa Kriegl-om stigao nakon otprilike 1km. Uspio sam se odvojiti, a na prvom okretu sam vidio da se Dejan probio na 2. mjesto i da mi puše za vratom. Pred kraj kruga me sustigao, da bi nakon par stotina metara počeo zaostajati tako da sam se ponovno našao u solo vodstvu.

Do kraja nije bilo opuštanja jer je Koceić stalno bio na 50-ak metara iza mene. Tek je u zadnjem krugu ta prednost malo porasla i konačno sam mogao odahnuti.

konačno u cilju

Organizacija je bila vrlo dobra i s obzirom na zemlju u kojoj živimo iznenadio me izostanak negativnih komentara. Nadam se da će ova utrka ostati u kalendaru i u narednim godinama, te da će dobiti malo veću potporu od lokalne zajednice tako da mogu zatvoriti malo veći komad ceste što je nužno za daljnji rast utrke.

PH – postolje

Utrka je nažalost već isti dan pala u drugi plan. Na povratku u Zagreb smo doživjeli prometnu nesreću iz koje smo se svi (osim kombija) nekim čudom izvukli samo sa lakšim ozljedama. Srećom, sad je samo jedna trka došla u pitanje zbog natučenih rebara, pod taj upitnik je moglo doći puno više…

rezultati: muški | žene