Belfort – izvještaj

Hladno i kišno proljeće je znatno utjecalo na triatlonske utrke u Europi u protekla dva vikenda. Neke od njih su otkazane, a u nekima je samo otkazano plivanje. Utrka u Belfortu se također našla na listi utrka pogođenih vremenom. Na brifingu, dva dana prije utrke, objavljeno je da će zbog hladnog vremena plivanje biti otkazano i da ćemo umjesto triatlona imati duatlon. I to ne bilo kakav duatlon, nego najduži duatlon kojeg sam ikad napravio. Umjesto plivanja nas je čekalo 9,5km trčanja, pa 87 km bicikla (ne znam zašto su skratili bicikl) i za kraj 20km trčanja.

pogled sa biciklističke staze

pogled sa biciklističke staze

Bilo je jasno da će tempo na prvom trčanju biti jak. U skladu s tim bilo je za očekivati da će takav tempo mnogima doći na naplatu u ostatku utrke, pogotovo ako se uzme u obzir profil biciklističke staze. S druge strane, pravo brdo na biciklističkoj stazi počinje tek nakon 45km, što je značilo da će barem u tom dijelu biti koristi od vožnje u grupi (na dopuštenoj distanci). Da li krenuti laganije na prvom trčanju i u ostatku utrke loviti one kojima je početni tempo došao na naplatu ili krenuti jako i nastojati ostati u vodećoj grupi? Prva opcija je nudila nešto veću šansu za recimo top 10, ali nikakvu šansu za recimo plasman u top 5. Druga opcija je nudila malu šansu za plasman u top 5 i veliku vjerojatnost za dvoznamenkast plasman (ili možda troznamenkast ili čak i plasman sa slovima i bez znamenki). U glavi mi se vrtio film sa jedinog klasičnog duatlona kojeg sam napravio. Tada sam poslije jakih 10km trčanja i 40km bicikla jedva otrčao zadnjih 5km zbog grčeva. Više o tome na ovom linku. Sada sam u puno boljoj formi, pa sam se odlučio za rizik, pa kud puklo da puklo.

start

start

U skladu s očekivanjima krenulo se jako, ali mi je tempo djelovao ugodan. Trkačka staza je bila poprilično brdovita, a na mjestima i pomalo blatnjava. Nakon 3-4 km tempo mi je postao malo manje ugodan. Par puta se dogodilo da zaostanem par metara pa onda ponovno spajam grupu. Nešto prije oznake za 5. kilometar se ponovno stvorio mali zaostatak, ali spajanja više nije bilo. Ubrzo su me stigli Bockel i Toft pa sam ostatak trčanja proveo u njihovom društvu. Na kratko nam se pridružio Dejan koji se malo duže zadržao u vodećoj grupi, ali je onda u zadnjih 1-2km otpao i iz naše grupice.

u dobrom društvu

nadam se da ću jednom biti u njihovom društvu i pri kraju utrke

U tranziciji sam izgubio nešto vremena jer sam oblačio još jedan sloj odjeće. Bockel je proletio kroz tranziciju, a Toft je izašao odmah ispred mene. Međutim, dok su mi noge počele funkcionirati, Toft je već bio van vidokruga. U prvih 20-ak kilometara sam prestigao nekoliko natjecatelja koji su trčali u prvoj grupi. Od njih je jedino Portugalac Estrangeiro mogao pratiti tempo. Znao sam da je dobar trkač pa sam na par uspona pojačao tempo jer sam znao da ga se bolje što prije riješiti i do tranzicije doći sa što većom prednošću. Ta ubrzanja nisu urodila plodom, ali očekivao sam da će sigurno otpasti na glavnom usponu.

Na početku uspona smo prestigli Poulat-a što mi je podgrijalo nadu da je tempo dobar i da će se uskoro početi ukazivati još neki natjecatelji iz prve grupe. Međutim do kraja uspona se već počela pojavljivati skepsa. Niti sam nekoga prestigao, niti sam se riješio Portugalca, a i TV ekipa koja se ispočetka znala pojaviti na motoru se više nije pojavljivala.

sportograf-38971663

Na ravnijem dijelu nakon spusta sam u par navrata osjetio naznaku grča. Tako nešto mi se vjerojatno dogodi na svakoj utrci, ali ovaj put mi se u glavi vrtio onaj duatlon iz Stubice. Ambicije su počele padati i sad mi je prioritet bio sačuvati poziciju. U više navrata sam od ljudi sa strane čuo “duziem”, a ovaj put sam točno pretpostavio da to znači dvanaest. Dvanaesto mjesto nosi dosta bodova za ljestvicu, a i komadić nagradnog fonda.

Na završnih 20km trčanja sam krenuo oprezno. Dijelom zbog straha od grčeva i od nepoznatog (20km nakon trčanja i bicikla je znatno drugačije od 20km nakon plivanja i bicikla), a dijelom jer su natjecatelji ispred imali dosta veliku prednost i nije izgledalo realno da bi ih se moglo uloviti. Prvi krug je prošao bez problema i onaj strah od grčeva je nestao pa sam u drugom krugu malo podigao tempo. U stvari tempo je bio tek neznatno brži, ali je zbog umora djelovao znatno teži. Na kraju i nije bilo toliko “pucnjave” koliko sam očekivao. Puknuo je samo Sudrie, ali mu je ostala dovoljna vremenska zaliha da u cilj uđe ispred mene, tako da sam ostao na 12. mjestu.

618_475741289171355_1700511277_n

Sa ovim plasmanom sam skoro osigurao produženje kategorizacije na još 4 godine što mi je bio glavni cilj uoči sezone. Obzirom na to moram biti zadovoljan utrkom. Ne zvuči loše biti 12. na svjetskom prvenstvu.

Da ne bi izvještaj prošao bez jadikovki… Na biciklu sam malo podbacio, ali to je vjerojatno bila posljedica prvog trčanja. Ova staza je dosta slična onoj u Barceloni (2,5km kraća, skoro isti ukupni uspon). Većina natjecatelja koja je nastupila na obje utrke je bila nešto brža u Belfortu, a ja sam bio 6 minuta sporiji.

Za ljubitelje brojeva evo usporedbe moje vožnje na glavnom brdu u Barceloni i na brdu u Belfortu. Uspon u Belfortu je nešto duži, ali ionako bi se oba trebala voziti na sličnom intenzitu (tj. ne ide se do daske):

Montseny (Barcelona) | Col du Ballon (Belfort)

dužina: 6,8km | 7,7 km

prosječan nagib: 5,6% | 7,0%

vrijeme: 19:15 min | 28:06 min

prosječna snaga (po bikecalculator.com): 335W | 299W

Obzirom na ove brojke, možda bi konačni rezultat bio nešto bolji da sam prvo trčanje odradio malo lagnije, ali nije mi žao što sam riskirao. Dao sam sve od sebe i to je ovaj put bilo dovoljno za 12. mjesto. Nadam se samo da ću u ostatku sezone vožnje više sličiti na onu iz Barcelone nego na ovu iz Belforta.

Triatloni u Francuskoj su puno bolje medijski popraćeni. Utrku se moglo uživo pratiti na Canal3, a dan prije utrke su mene i Koceića zamolili za kratki interview. Ne zato što smo svjetski poznata imena, nego su valjda uzimali izjave od svih stranih natjecatelja u elite kategoriji. Osim toga, iznenadilo me kad nas je najavljivač na dan utrke pitao kako se izgovaraju naša prezimena. Nije uspio naučiti izgovor (VištiKa), ali bitna je namjera.

Od ostalih Hrvata, Koceić je bio izvrstan 15. u elite kategoriji (18. ukupno), Marina Milković 16. u elite (43. ukupno), dok je Dejan diskvalificiran.

rezultati

biciklistička staza: garmin | strava

Oglasi

Posted on Lipanj 5, 2013, in utrke and tagged , , , , , , , . Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: