Odužila se zima. U prosincu sam pozitivno pisao o snijegu pa mi je priroda valjda htjela pomoći da se izguštam. Ali kako to obično biva vožnja na trenažeru dosadi, a više se ni ne sjećam kad mi je zadnji put vrijeme dopustilo da napravim pravu vožnju vani. Veljača je nekako posebno okrutna. Noć više nije toliko dominantna, temperatura počne rasti i taman kad pomisliš da je proljeće pred vratima stigne nova porcija snijega. Ova zima je po količini snijega vjerojatno bila rekordna od proteklih 10-ak zima koje sam proveo u Zagrebu. Kad bi sve zbrojili vjerojatno ne bi bili daleko od 2m snijega, a još nije gotovo.
Trčanje mi je ostalo zadnje utočište, jedini sport kojeg mogu prakticirati u prirodi. Zbog toga sam izbjegavao trčanje na traci. Do danas mi je to polazilo za rukom, a danas sam pokleknuo. Ne smeta mi snijeg ako radim lagani trening, ali je preklizavo za napaviti kvalitetniji trening. Sutton često koristi traku čak i ljeti jer amortizira doskok, a osim toga dobar je alat za povećanje kadence. Neki od njegovih pulena su i maratone trčali na traci. Ali eto, ja sam od trake bježao više zbog psihe. Međutim, danas i nije bilo tako loše kako sam očekivao (u stvari bilo je dosta dobro i trening je proletio).
Naletio sam na zanimljiv blog u kojem jedan od osnivača magazina 220 piše o njihovim počecima. Oni koje zanima povijest triatlona naći će nešto za sebe: http://early220.blogspot.com/
