Lagvić – 13. kolo

U nedjelju se pojavio još jedan vjesnik proljeća, zadnje kolo Lagvić lige. Zadnje kolo je obično (pa tako i ovaj put) klupsko prvenstvo AK Sljeme pa je konkurencija nešto jača nego inače. Ovaj put su nastupili svi koji su ove godine išli ispod 44 minute. Uz mene (43:17) tu su bili Špoljar (43:26) i Rogić (43:36), a na ovom kolu se nam se u klubu43 pridružio i Babić.

U subotu sam imao nešto lakši dan što se tiče treninga pa sam na start došao sa povišenom dozom adrenalina. Nisam član Sljemena pa mi ovo kolo nije važnije od bilo kojeg drugog, ali sam podsvjesno taj laganiji dan protumačio kao uvod u neku važniju utrku. Nije da se žalim, obično napravim bolji rezultat kad je tako nego kad na start dođem ravnodušan.

Dvoumio sam se da li krenuti hazarderski od starta ili krenuti opreznije pa stisnuti u drugoj polovici. Prva opcija nosi mogućnost da se demolira osobni rekord ali isto tako i rizik da se demolira noge prije cilja što baš nije ugodna pomisao, a još je manje ugodan osjećaj kad se tako nešto i dogodi. Nisam morao predugo razmišljati jer je Rogić od starta krenuo jako, a ja i Špoljar smo krenuli za njim. Do skretanja za Medvedgrad smo došli 8:55 min nakon starta što je 28s bolje od prolaza kad sam trčao osobni. Osjetio sam da je tempo malo pao pa sam otišao naprijed, a ubrzo nakon toga sam ostao sam. Špoljar je prvi popustio, a malo nakon njega i Rogić.

66948_141420739357453_1895108540_n

Ostala je jedino štoperica da mi pravi društvo. Bilo je ugodno družiti se s njom jer je govorila stvari koje volim čuti. Na primjer kod skretanja za Grafičar mi je diskretno pokazala 27:27 min. U prijevodu, 33s brže od prolaza za osobni. Da sve ne bude ružičasto pobrinuo se moj ljuti neprijatelj sa ovogodišnjeg izdanja Lagvića, snijeg. Padao je sve jače pa je počeo izbjeljivati nijansu ružičaste. Mene međutim nije brinula nijansa ružičaste nego bojazan da cesta ne postane skliska.

Nisam popuštao u tempu jer sam znao da i najmanje opuštanje na uzbrdici odnese brdo sekundi, a osim toga htio sam preduhitriti spomenuti snijeg. Sve je teklo po planu do zadnjih 200m i činilo se da će novi osobni počimati sa brojkom 42, a onda su se stvari krenule nizbrdo. U stvari i dalje su se kretale uzbrdo, ali uz dosta proklizavanja jer je na tih 200m, koji su nagnuti na preko 15%, bio sloj leda preko kojeg je bio 10-ak cm dugok sloj nekakvog sivog snijega. Nijansa sive mi nije smetala toliko koliko činjenica da je ovaj snijeg znatno klizaviji od svog blijeđeg srodnika.

Moj ljuti neprijatelj me još jednom zeznuo i to na najpodmukliji način, u zadnjim trenucima utrke. U cilj sam ušao sa vremenom 43:19 min što niti je ispod 43 minute niti je osobni. Gledano sa svijetle strane barem sam pobjedio u najbržem kolu Lagvića ove godine. Kaže Janko da su od postanka svijeta samo još jednom tri natjecatelja u istoj utrci išla ispod 44 minute i to dosta davno, početkom stoljeća.

klub43

klub43

rezultati

Oglasi

Posted on Veljača 18, 2013, in utrke and tagged , , , , , , . Bookmark the permalink. 1 komentar.

  1. aje ajde….do godine budeš mi pravio društvo na 42 min 😉

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: