Ove godine imam u planu raditi neke utrke u zimskom periodu. Oko sam bacio na X-duatlon i Lagvić ligu. Obično mi u hladnijem dijelu godine ozljede poremete planove, a nadam se da je konačno došlo vrijeme da odradim jednu zimu bez takvih problema.
U subotu se održalo 2. kolo X-duatlona koji je ove godine dobio na popularnosti. U prethodne dvije godine je nastupalo 15-20 natjeactelja po kolu, a u subotu je taj broj narastao na preko 80, a ako se računa i dječja utrka onda nas je bilo oko 100. Obzirom na relativno kratko trajanje utrke i činjenicu da se vozi na MTB-u mislim da je ovo odlična disciplina za popularizaciju sporta.
Ovaj put vrijeme nije poslužilo. Nije bilo ni kiše, ni snijega, ni blata… Ali je zato bilo šljunka. Često sanjam da sam na utrci. Trčim i pokušavam ubrzati ali ne ide. Sve je nekako usporeno. Čak mi i nije teško, ali nikako ne mogu ubrzati. Trčanje po šljunčanoj plaži je izgledalo upravo kao to trčanje iz snova. Vjerojatno bi bio brži da sam plivao uz obalu (unatoč mojim ne impresivnim plivačkim sposobnostima).
Nakon trčanja sam imao 20-ak sekundi prednosti pred grupom što sam uspio još malo povećati na biciklu, tako da je drugo trčanje bilo formalnost. Tj. trebalo je biti formalnost, ali smo opet morali trčati po šljunku pa je trebalo paziti da me plaža na proguta.
Idući vikend Lagvić liga. Ako ne računam neke kroseve u školi, Lagvić mi je bio prva prava utrka sad već davne 2005. godine. Ovaj put bi trebao biti malo brži.
biciklistička staza (nisam odmah upalio štopericu)
Jedna misao o “X-duatlon”