Gorivo

Vjerojatno svi znate da tijelo koristi dvije vrste pogonskog goriva, ugljikohidrate i masti. Ugljikohidrati su pri tom primarno gorivo, a masti se uglavnom troše za aktivnosti niskog intenziteta. Problem je što je ugljikohidratni rezervoar poprilično malen. Ugljikohidrati se u tijelu skladište u obliku glikogena, a to skladište je ograničeno na otprilike 2000 kcal. Rezervoar masti je puno veći. Čak i najžgoljaviji pripadnici ljudske vrste imaju uskladišteno dovoljno masti da završe 5 Ironmana zaredom.

Suvremena prehrana obiluje ugljikohidratima, a pošto su mu ugljikohidrati prvi izbor organizam rijetko kad zaviri u onaj drugi rezervoar. Zalihe glikogena su i više nego dovoljne za kraće utrke, ali na dužim utrkama se glikogenske zalihe mogu potpuno isprazniti i onda dolazi do “pucanja”. Da bi izbjegli pucnjavu bitno je naučiti organizam da koristi masti kao gorivo.

Kao primjer bi mogao navesti jednog maratonca sa osobnim rekordom ispod 2:20 h koji je na Ironmanima trčao oko 3:20 – 3:30 h dok nije promjenio prehrambene navike. U relativno kratkom roku je značajno spustio rezultat trčanja na Ironmanu, te je ove godine u Švicarskoj trčao 2:43 h. Oni koji su se natjecali na toj stazi kažu da zbog zavoja baš i nije brza.

Da bi tijelo naučili da koristi masti moramo ga tu i tamo ostaviti bez izbora. Umjereni pristup bi bio da se na treninzima kraćima od 2h ne koristi ništa osim vode. Ako je trening duži od toga onda se nakon prva dva sata mogu početi uzimati ugljikohidrati. U ta prva dva sata se potakne metabolizam masti, a dodavanje ugljikohidrata u kasnijoj fazi treninga može ubrzati oporavak nakon treninga.

Kad sam tek počeo trenirati nisam mogao odraditi trening duži od 2-3h bez “nadolijevanja goriva”. Vremenom se organizam adaptirao. Nekad bi zaboravio uzeti energetsku pločicu, nekad bi trenirao prije doručka… Osim toga često sam eksperimentirao sa omjerom nutrijenata u svakodnevnoj prehrani, pa je bilo faza u kojima tijelo ne bi imalo ugljikohidrate u izobilju.

Nakon posjeta treneru u 3. mjesecu ove godine i nakon što sam vidio kako se on hrani odlučio sam se provesti još jedan prehrambeni eksperiment. Okrenuo sam prehrambenu piramidu naopako. Bilo je za očekivati da ću se u prva dva tjedna, dok se organizam ne prilagodi, osjećati loše. Međutim to se nije dogodilo. Vjerojatno jer je organizam već bio naviknut na korištenje masti. Sve treninge, pa tako i one od 6+ sati sam radio bez uzimanja kalorija. Nisam imao problema sa nedostatkom energije, a kad je trebalo mogao sam podići intenzitet bez većih problema. Očekivao sam da bi tu moglo biti problema jer povećanje intenziteta zahtjeva veći omjer ugljikohidrata u gorivu. Jedini problem je bio što bi mi nakon dugih treninga ostalo relativno malo vremena da nadoknadim utrošenu energiju.

Obzirom da mi je organizam bio sposoban trošiti masti i prije ovog eksperimenta mislim da ovakvi prehrambeni zahvati (koji djeluju ekstremno) nisu potrebni. Međutim, u međuvremenu sam još malo istraživao, a stekao sam i neko praktično iskustvo, pa vjerujem da bi dosta ljudi moglo imati koristi ako promjeni omjer nutrijenata. Više o tome u idućem nastavku

Oglasi

Posted on Listopad 25, 2012, in članci and tagged , , , , , , . Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: