Vitoria – izvještaj

Prošli vikend sam nastupio na ITU svjetskom prvenstvu u dugom triatlonu u baskijskom gradu Vitoria Gasteiz.

Dolazak je bio sličan onome od prije dvije godine kad je u Vitoriji bilo Europsko prvenstvo. Ponovno su izgubili bicikl u transportu, ali srećom ponovo su ga brzo locirali i već je idući dan bio u hotelu. Utrka je trebala poslužiti kao provjera forme i priprema za predstojeće utrke. Treninzi su pokazivali da još nisam u punoj formi, ali nadao sam se da bi nakon malo odmora mogao doći blizu razine na kojoj sam bio lani. Ako ništa drugo, očekivao sam dobro plivanje jer sam u uspio odraditi neke treninge koje nisam napravio od 6. mjeseca prošle godine, a tada sam u Kraichgau-u isplivao 2 minute iza Raelerta.

Početak plivanja je djelovao obećavajuće. Prva bova je tek nakon 1500m pa nije bilo tučnjave. Manji problem se javio nakon stotinjak metara kad sam se kao i svi drugi koji su startali sa desne strane zapetljao u nekakvu travu. Ali pošto su svi imali isti problem nisam mislio da sam tu nešto izgubio. Natjecatelj ispred mene je otpao iz grupe, pa sam se morao dobro pomučiti da ih ponovno stignem. Nakon što sam ih stigao mislio sam da ću sigurno imati dobro plivanje. Tempo mi je djelovao ugodan, ali ne bi bio nimalo brži da sam ih obišao. Znači, taman. Činilo mi se da nema puno natjecatelja ispred, a do mene je plivao netko u Sailfish G-Range odijelu i vidio sam mu “5” na kapi. Llanos je imao takvo odijelo i startni broj 15, pa se čak javila misao da bi to mogao biti on. Ali brzo sam shvatio da ispred one petice na kapi nema jedinice, a i bilo bi previše za očekivati da mogu komforno držati njegov tempo.

Na pola plivanja sam shvatio da stvari ne idu tako dobrim tokom kad nas je obišla Jodie Swallow. Žene su startale 3 minute iza i očekivao sam da će me Jodie prestići (kao juniorka 2. na EP na 400 mješovito), ali nisam očekivao da će to biti tako brzo. Sumnju u loše plivanje je potvrdio ulazak u tranziciju. Nije ostalo previše bicikala u kutu gdje su bili muški profesionalci, a ispostavilo se da sam imao najgore plivanje na utrkama do sad (11 minuta zaostatka).

Na biciklu je bilo poprilično vjetrovito i djelovalo je kao da stalno puše u prsa. Nakon 50-ak km me stigao jedan danski age-grouper što mi nije popravilo raspoloženje. Do kraja sam vozio s njim. Prestigli smo par Brazilaca i Japanaca, te Dankinju Pedersen. Nisam ni znao da me i ona prestigla na plivanju. Tek smo nakon 100 km ulovili Swallow, što je potvrdilo sumnju da ovo nije bila vožnja za pamćenje. Ali bolje od ovoga nisam mogao.

Staza za trčanje je bila drugačija od one prije dvije godine. Trčali smo 4 kruga kroz grad, a uz cijelu stazu su bili navijači. Krenuo sam nešto jače jer sam znao da je 30km dovoljno dugo da se barem malo popravi dojam. Ubrzo sam shvatio da me i Steffen prestigla na plivanju, a nju nisam ulovio ni na biciklu. Pričao sam s njom prije utrke i spomenuo kako smo u Immenstadtu imali skoro identične prolaze u svim disciplinama, a dobila me za par sekundi. Zezali smo se da bi ovo trebao biti revanš, ali da budem iskren nisam očekivao da ću je vidjeti ispred sebe. Moglo bi se reći da sam imao utrku iz snova, samo što se u tim snovima borim za prvo mjesto u muškoj, a ne u ženskoj konkurenciji.

Noge su bile poprilično teške od početka i nakon ambicioznog starta tempo je vrlo brzo počeo padati. U prva dva kruga sam razmišljao o odustajanju i o tome da prekrižim ovu sezonu. Ali onda sam se trgnuo i drugi dio trčanja odradio dosta dobro. Nije mi taj drugi dio trčanja donio veliki napredak što se tiče pozicije niti mi par minuta brže vrijeme u ionako lošoj utrci nešto znači, ali taj drugi dio mi je dao nadu da ove godine još stignem odraditi neku dobru utrku. Steffen sam prestigao u zadnjem krugu ali nisam uspio napraviti 3 minute prednosti (žene su startale kasnije) tako da će revanš pričekati.

rezultati

biciklistička staza: strava | garmin

foto galerija

Oglasi

Posted on Kolovoz 2, 2012, in utrke and tagged , , , , , , . Bookmark the permalink. 6 komentara.

  1. Drži se momčiću…

    Nego, ako dobro razumijem, prvak si među ženama? Želim ti da tako nastaviš, ali u drugoj disciplini 😉

  2. nisam, druga sam 😉

  3. Bit ce bolje. 🙂

  4. Nadam se da neću dugo čekati bolje dane

  5. Jednom u četiri godine i treba napravit sezonu bez lova na rekorde i s pola treninga.

  6. samo naprijed

    Samo naprijed Andrej…i najjaci imaju lose dane i periode u karijeri.
    To nije tako samo u sportu takav je i zivotu, kada mislis da ide sve svojim tokom i da je sve ok onda se desi nesto kontra ocekivanog. Tada treba bit najjaci jer se tada najvise napreduje.
    Ti si fantastican triatlonac i izvuc ces ti iz svega ovoga najvise, a rezultati ce sigurno doc i na tvoj konto…

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: