TriStar Cannes – izvještaj

Protekli vikend sam nastupio na utrci iz TriStar serije u Cannesu. Utrka je bila malo drugačija od ostalih na kojima sam nastupao, dobrim dijelom zbog lokacije. Cannes je pun glamura pa se dio toga prenio i na utrku. Na utrci su između ostalih nastupila 4 vozača formule 1, Jean Paul Belmondo, Stephane Diagana… Moglo se vidjeti neke stvari kojih nema na drugim utrkama. Jedan natjecatelj je podizao startni broj u pratnji posade njegovog privatnog aviona, Jenson Button je na utrku došao jahtom, a na večeri nakon utrke održana je modna revija.

Nisam ljubitelj glamura. Svaki put kad bi bacio oko na luku u Cannesu pomislio bi da se od vrijednosti usidrenih brodova može nahraniti dvije Afrike. Međutim, sviđa mi se ideja organizatora da utrku održi na jednom ovakvom mjestu. Mislim da na taj način podižu imidž sporta u očima javnosti.

Obično sam nervozan uoči plivanja, ali kad sam vidio koliki su se valovi podigli počeo sam se veseliti. Ne znam zašto jer bi kao lošiji plivač u ovakvim uvjetima izgubio još više vremena. Možda bi trebao probati surfanje kad završim s triatlonom. Veći valovi su se prelamali na stijenama koje štite luku i koje su dosta blizu staze kuda smo trebali plivati, pa su organizatori odlučili otkazati plivanje. Dodatni problem je bio što je ostala samo jedna bova. Ostale su vjerojatno otplutale do Marseille-a pa ih ne bi bilo lako zaobići. Umjesto plivanja startali smo utrku bosonogim trčanjem do prve tranzicije. Konačno da sam i ja u prvu tranziciju došao u prvoj grupi.

Biciklistička staza je poprilično zahtjevna (1630m uspona na 100km), a kiša koja je pala preko noći učinila ju je još zahtjevnijom. Bila je to prva kiša nakon dosta vremena pa je bilo jako sklisko. Moj plan je bio ići nešto laganije dok ne skrenemo u brda nakon 17 km. Vidio sam da se formirala grupa ispred, ali nisam mogao procjeniti koliko je natjecatelja u njoj. Nisam se zabrinjavao jer sam optimistično vjerovao da ću ih vidjeti kad krene uspon. Na početku uspona me stigao glavni favorit utrke Francois Chabaud. On je jedan od najboljih triatlonaca na stazi poput ove, pa sam ga odlučio pratiti dok mi noge ne otpadnu. Ako ništa drugo barem da vidim koliko još imam posla dok ne dođem na njegov nivo. Nije bilo lako, ali pratio sam tempo. U jednom trenutku mu je iz džepa ispala jakna. Vratio se po nju i više ga nisam vidio. Malo kasnije me prestigao Marceau. Ne znam zašto, ali pustio sam ga bez da sam pokušao pratiti tempo. Ispostavilo se da je to bila greška jer je on ulovio grupu, a ja sam do kraja ostao sam u ničijoj zemlji. Kratko vrijeme sam vozio sa Faure-om koji je trostruki pobjednik i rekorder staze na Embrunmanu. Nakon što je on otpao počeo sam vjerovati da idem jako dobro jer su dva glavna favorita iza mene (Chabaud i Faure).

Francuzi uz stazu su mi javljali prolaze, ali na francuskom. Znam dvije ili tri riječi francuskog, ali te riječi nisu koristili. Ionako mi ne bi pomoglo da su vikali “bon jeux” ili “au revoir”. Mislio sam da su u onoj grupi sa početka utrke dvojica, a još me prestigao Marceau tako da sam vjerovao da sam na 4. poziciji, a iz ovog dovikivanja na francuskom sam protumačio da imam 2:30 min zaostatka. Zadnji dio staze je prolazio kroz centar grada. To je jedini dio utrke koji mi se nije svidio jer promet nije bio dobro reguliran pa je bilo škakljivih situacija.

Trčali smo dva kruga do okreta i nazad tako da sam brzo dobio priliku provjeriti plasman. Romain Guillaume je naišao iz suprotnog pravca puno ranije nego što sam očekivao,a malo kasnije sam se mimoišao sa grupom od 6 natjecatelja nakon čega sam se osjećao ovako:

Ispostavilo se da je Guillaume imao 5 minuta prednosti pred grupom koja je bila dodatnih 6 minuta ispred mene. Previše da bi se nadoknadilo u 10km. Pokušao sam se motivirati da barem odradim dobro trčanje, ali činilo se kao da sam zapeo u jednoj brzini i nisam mogao ubrzati. Plasman je ostao nepromjenjen do kraja.

Nadam se da ovo nije zvučalo previše negativno. Činjenica je da često postavljam visoke ciljeve, a onda se neuspjesi puno češće događaju. Ali to nije nešto što me baca u depresiju nego nešto što me motivira da još jače radim. Ne počnem misliti da bi trebao baciti bicikl u more i kupiti dasku za surfanje. Umjesto toga htio bih zamoliti organizatora da ponovi utrku jer mislim da mogu bolje.

Moguće da je lošija utrka rezultat taktičkih grešaka, a možda još ni forma nije tu. Nekad treba napraviti korak nazad da bi se napravilo dva naprijed.

Oglasi

Posted on Svibanj 4, 2012, in utrke and tagged , , , , , . Bookmark the permalink. 3 komentara.

  1. Majstor,samo naprijed!
    Meni se isto događa da si zadam prevelike ciljeve,pa nakon trke kad vidim plasman dođe mi loše.Al sve je to dio igre,najvažnije je da se vidi napredak! Pozdrav

  2. Čestitke na plasmanu! Po meni je super da u Hrvatskoj imamo triatlonca koji je razočaran 6. mjestom na ovako jakoj trci. A ak se ipak predomisliš i ideš bacati bicikl u more – javi gdje i kad, šteta da propadne takva pila;))

  3. možda i ne bi bio da sam bio 6., ali završio sam na 11. mjestu. Prestigla me još 3 agera, oni su startali kasnije

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: