Treninzi

Ovo je već četvrti tjedan da radim po novom programu. Za sad sam vrlo zadovoljan, program ima smisla i nadam se da će donijeti rezultate. Usput sam shvatio gdje sam do sad griješio.
Generalno je najvažnija stvar konzistentnost (je li ovo hrvatska riječ?). Treninzi su teški, ali ne toliko teški da učine neki od idućih treninga neizvedivim. Nema nekih ludih treninga ili ogromnog volumena, ali nema ni tjedana odmora, ni joggiranja. Odmor se uzima kad trener ocjeni da je potreban (u ovih 4 tjedna ga nije bilo). To mi ima smisla jer je tijelo previše kompleksno da bi mogli unaprijed odrediti kad će nam trebati odmor. Lani mi je falilo baš te konzistentnosti. Napravio bi par dobrih tjedana, pa bi onda imao planirani tjedan odmora, pa bi tjedan iza iskrsnulo nešto neplanirano (bolest, putovanje i sl.) što bi poremetilo plan. Znam da većinu zanimaju brojke premda su po meni manje važne. U prvih 5 tjedana ove godine sam imao sličan volumen iz tjedna u tjedan. U tjednima kad vrijeme ne bi dozvolilo dužu vožnju vani imao sam 21-22h treninga, a u tjednima kad bi uspio odraditi dužinu imao bih 24-25h treninga.
Po meni je od satnice puno važnija izvedba. Svi treninzi se rade na intenzitetu koji je specifičan za utrke koje imam u planu. Na primjer, ne trčim sporije od tempa Ironmana niti brže od tempa olimpijskog triatlona. Na taj način se uči tijelo da bude efikasno na brzinama na kojima će se utrkivati. Osim toga, stalno je prisutna određena doza umora, što je ponovno dobro jer si i u triatlon utrci svjež samo na startu plivanja. Treba naučiti tijelo da se nosi sa umorom. Pristup plivanju je malo drugačiji jer je oporavak od njega dosta brži, tako da na plivanju imam 3 razine intenziteta: jako, jače i najjače :-).
Da se još jednom osvrnem na ovaj umor. Čuo sam priču o nekom dosta dobrom maratoncu koji se želio okušati u Ironmanu. Prve dvije discipline je odradio dosta konzervativno jer je htio rasturiti trčanje. Na kraju je rekao da mu je vrijeme maratona bilo par sekundi brže od najbržeg ženskog vremena na biciklu. Za triatlon nije bitna brzina nego brzina pod umorom.
Još uvijek sam u zimskom režimu treninga, što znači da je veći fokus na plivanju, te da su mi biciklistički treninzi uglavnom kraći i jači (na trenažeru) uz eventualnu dužinu ako vrijeme dopusti. Plivam 9 puta tjedno, skoro kao i prosječan hrvatski penzioner (često imam osjećaj da penzije isplaćuju u bonovima za bazen). Svi treninzi su dosta jaki, ali rijetki su oni na kojima puls ide jako visoko. Lopatice, avion i traka oko nogu (u raznim kombinacijama) omogućuju da se pliva jako, ali da puls ostane relativno nizak što onda smanjuje rizik od pretreniranosti. Sličan princip je i na biciklu. Jake intervale radim na niskoj cadenci, pa mišići specifični za biciklizam dobiju jaki trening bez da se preoptereti kardiovaskularni sustav.
Tako to izgleda u teoriji, a na utrkama ćemo vidjeti kako će se pokazati u praksi.

Oglasi

Posted on Veljača 8, 2011, in Uncategorized and tagged , , , , , , . Bookmark the permalink. 3 komentara.

  1. Nije loše svaka cca 2 tjedna polako graditi dugi kombinirani trening, sve do cca 180+20 i 100+35, da se “zagrize” u IM, koji prvi put stisne na 150. km, a zapravo počinje tek nakon 15 km trčanja. 🙂

  2. Ovaj tvoj post mi zadnje dane puno pomaže! Najviše se sjetim kako treba tijelo naučiti nositi sa umorom i da za triatlon nije bitna brzina, već brzina pod umorom. Jučer baš trčim sa kolegom iz TK 042 i pričamo kako si to super napisao… Sretno s treninzima!

  3. ajde drago mi je da pomaže. sretno i tebi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: