Kažu na Wikipediji da umnjaci rastu do 25. godine. Ovi moji umnjaci očito ne čitaju Wikipediju, pa su malo probili rokove. Rastu par dana godišnje i to isključivo u zimskom periodu, a onda miruju ostatak godine. Valjda je njima tmurno zimsko vrijeme ono što je npr. gljivama kiša.
Upravo prolazim kroz taj dio godine, pogodan za uzgoj umnjaka. Rast je praćen jakom boli koja se pojačava preko noći. Ujutro me strah pogledati u ogledalo, jer s obzirom na intenzitet i trajanje boli očekujem da će mi iz usta viriti kljova. A tamo ništa, jedva da se uopće pomaknuo. Toliko prašine ni za što.
Meni još uvijek rastu, a ušao sam u četvrto desetljeće. 🙂 Ali nikad mi to nije jako bolno, dva dana osjetim tamo nešto u ustima, ali ne smeta značajno. I to mi bude par puta godišnje.
Ove godine nije toliko loše, ali prije se znalo dogoditi da mi ne daju zaspati i po nekoliko noći za redom.
da se i ja priključim, u ono što bi ameri nazvali “another MEE TOO thread” 🙂
imam samo jedan normalno izrastao, mada daleko izvan roka,
dva su otišla nakrivo kako kljove kod slona,
a četvrti još nije skupio hrabrost da se probije…
i uz to imam 17 god više od Murinja 🙂
dakle bez žurbe, život je maraton…
Pomaže stari narodni lijek – rakiju držati u ustima da “ispere” bol.
I ne – ne mora se progutati. 🙂