Za Finsku kažu da je zemlja tisuću jezera, a ni broj otoka ne zaostaje značno za brojem jezera. Kad se tu zemlju gleda na karti čini se kao da je priroda bila neodlučna da li bi taj dio planeta trebao biti voda ili kopno. Po Wikipediji, Finska ima 187,888 jezera većih od 500 kvadratnih metara i 179,584 otoka. Po jedan otok i jezero za svakih 27 stanovnika.
treba paziti da ne upadneš u vodu
Tampere je daleko najsjeverniji grad u kojem sam ikad bio, a po prvi put sam se maknuo iz srednjoeuropske vremenske zone. Do Helsinkija sam išao avionom, a nakon toga sam još imao 2.30h busom do Tampere-a. Velika većina stanovništva se iz očitih razloga rasporedila u južnom dijelu Finske, ali u odnosu na ovo što sam vidio dok sam se vozio busom Lika izgleda kao metropolis. Ogromna prostranstva šume sa ponekim pšeničnim poljem i tu i tamo ponekom crvenom drvenom kućom.
Nisam miljenik gradova, pa me ni Tampere nije posebno oduševio. Meni sve to izgleda isto. Beton, asfalt i tu i tamo neko drvo.
Hotel
Šokirao sam se kad sam vidio cijene smještaja. Ali uspio sam naći malo povoljniji hotel na odličnoj lokaciji i odmah rezervirao sobu. U mailu sam dobio neki “door code” i po načinu na koji je mail bio napisan činilo mi se jako bitnim da taj kod imam sa sobom kad dođem u hotel. Malo čudno, jer bi na recepciji trebali imati informacije o rezervaciji i sl.
Dan prije puta sam otvorio mail da isprintam kod za svaki slučaj pa sam usput pogledao web stranicu hotela. Razlog zbog kojeg je kod bitan je što hotel uopće nema recepciju, a to je i razlog za nešto niže cijene. Rezerviraš i platiš preko interneta, a oni ti pošalju broj sobe i kod s kojim otvaraš vrata. Kod vrijedi od 16h na dan dolaska do 12h na dan odlaska. Imaju jedan centralni ured za cijeli lanac hotela i eventualni problemi se rješavaju telefonom.
Doručak se poslužuje u kafiću preko puta hotela. Ali doručak ide uz nadoplatu, ne mora ga se uzeti.
Sve sobe su iste i svaka ima bračni krevet i još jedan krevet na rasklapanje. Piše da su namjenjene za 4 osobe. Nakon što sam se vratio shvatio sam da je cijena po sobi, a ne po osobi. Znači, ako su u sobi 4 osobe može se dobiti smještaj za 12-20€ po osobi. Evo i link ako nekoga zanima: www.omenahotels.com
Televizija
Zeznuli su me za ovih 5000€, nikakve ankete nije bilo
Dan nakon dolaska (petak) sam velikim dijelom proveo u sobi. Iako bi najradije išao istraživati novi teritorij trebalo je uhvatiti malo odmora pred utrku. Zbog toga sam dosta vremena proveo pred televizorom. Većini to nije ništa neobično, ali pošto jako dugo živim bez spomenutog aparata, meni je to bilo nešto novo i očito vrijedno pisanja. U gomili gluposti koje sam pogledao u sjećanje mi se najviše urezala jedna emisija.
Buduća mlada kupila haljinu koja joj je za broj premala i ne može je zakopčati. Do vjenjčanja je ostalo samo 6 tjedana i u pomoć uskaču fitness guru i nutricionistkinja. Mladenka onda kreće s intenzivnim programom vježbanja. Pošto bi joj trčanje sa njenih 92kg bilo prelagano guru joj još veže uteg kojeg tegli za sobom. Dolazi do zapleta kad na nagovor prijateljica mlada vara i natrpa se slatkišima. Ne da je npr. pojela čokoladu, izgledalo je kao da su opljačkali onu vješticu iz Ivice i Marice. Guru ih hvata u nečasnoj radnji i sad sve tri, za kaznu, moraju na trening. Nakon par tjedana dolazi završni test. Epska vožnja biciklom u dužini od 10(deset) km na kojoj se mladenki i guru-u pridružuje i zaručnik. Zaručnik počinje zaostajati i uskoro legne uz cestu. Kaže da mu nije dobro i osjeća se kao da će umrijeti. Ali glavnu junakinju to nije pokolebalo. Ostavlja zaručnika da crkne, a onda nastavlja dalje. Pretpostavljam da joj je i haljina za sprovode okračala pa mora smršati umro ovaj ili ne. Ali sve završava sretno. Mlada uspjeva završiti vožnju, a budući dolazi sebi te stopira i dolazi do cilja planirane vožnje.
Nakon ovoga mi je IQ pao za 20 bodova. Malo kasnije sam listajući programe ponovno naletio na istu emisiju. Malo sam zastao da vidim tko je sad u glavnoj ulozi i kakva je priča. Kad tamo neka druga mlada koja također ne zna odabrati veličinu vjenčanice. Morao sam prebaciti jer me bilo strah da neću moći upamtiti kod za otvaranje vrata ako mi IQ još malo padne.
Ostalo
Čini se da Tampere ima buran noćni život, a ispostavilo se da je moj hotel u centru zbivanja. Nisam se baš naspavao u petak iako sam imao čepove za uši, ali sam zato od umora zaspao kao top večer prije utrke (sreća pa sam za svaki slučaj podesio budilicu na više uređaja).
Bazen je odličan ali i najskuplji u kojem sam bio. Na jednom mjestu imaju 50m i 25m bazen, te saunu. Cijena je 6,5€. Ali barem za razliku od njemačkih bazena, imaju pruge, a imaju čak i znak koji slikovito opisuje kako se treba držati desne strane u pruzi. Stanje u njemačkim bazenima sam već prije pokušao opisati riječima, a jedan australski triatlonac ga je dočarao fotografijama (link).
Nakon utrke sam uhvatio malo vremena da se maknem iz grada. A evo kako izgleda okolica Tamperea:
za ovaj se ne plaća 6€
i ovo je u finskoj
pogled na grad
