Postovi označeni ‘chrissie wellington’

Listopad 13, 2011

IM Hawaii

U subotu se na Havajima održala najprestižnija utrka na Ironman distanci. Tokom godine su se u glavne favorite profilirali Andreas Raelert, Marino Vanhoenacker i Craig Alexander. Vanhoenacker je ljetos srušio 14 godina star rekord* Luc van Lierdea na Ironman distanci, a tjedan nakon toga Raelert je taj novi rekord spustio za dodatnih 4 minute. Raelertu u prilog nije išlo loše planiranje sezone. Trebao je napraviti jedan WTC Ironman da bi potvrdio kvalifikaciju za Havaje (nova pravila), a on je to odgađao i na kraju je pod ozljedom nastupio u Regensburgu u kolovozu. To mu vjerojatno nije pomoglo u pripremama za Havaje.

"orbea"

Alexander je u prethodnim nastupima na Havajima imao dvije pobjede, jedno 2. i jedno 4. mjesto. Prije mjesec dana je uvjerljivo pobjedio u Las Vegasu na svjetskom prvenstvu u polu-Ironmanu. Na toj je utrci dao do znanja da će se teško ponoviti lanjski scenarij kad su mu glavni konkurenti pobjegli na biciklu. Neposredno nakon starta je bušio gumu, a nakon toga je sam ulovio prvu grupu i jedino  je Lieto u drugu tranziciju ušao sa prednošću. Nakon utrke se više pričalo o biciklu kojeg je vozio nego o pobjedi. Nastupio je na Cervelu P4 sa prekrivenim logom. S obzirom da je imao doživotni ugovor s Orbeom ovo je bilo veliko iznenađenje. Šuška se da je Orbea dugo obećavala da će napraviti novi TT bicikl i na kraju je Crowie-u dosadilo čekati. Inače, za Orbeu kažu da ima aerodinamiku kao autobus** i mnogi su sugerirali da je upravo zbog bicikla izgubio na Havajima lani. Crowie je napunio 38 godina i zna da nema još puno prilika za pobjedu pa je vjerojatno i to utjecalo na odluku da raskine ugovor s Orbeom. Nakon par tjedana špekulacija, nekoliko dana prije Havaja objavljeno je da je potpisao ugovor sa Specialized-om.

*možda bi bolje bilo govoriti o najboljem vremenu nego o rekordu jer je svaka staza različita

**i za Kuotu kažu da ima aerodinamiku kao autobus, a rekord biciklističke dionice na Havajima i dalje drži Stadler koji je rekord postavio na Kuoti Kalibur

Tijek utrke

U prvom dijelu utrke se naizgled nije dogodilo ništa posebno, ali u tom se dijelu zapravo lomila utrka:

  • Lieto

    Timo Bracht i Ronnie Schildknecht nisu uspjeli pratiti prvu grupu na plivanju. Vrlo rijetko se događa da netko pobjedi na Havajima, a da ne ispliva u vodećoj grupi. Pogotovo kad u utrci nema Stadlera s kojim bi se moglo nadoknaditi taj nadostatak na biciklu. Bracht je po meni bio jedan od favorita iz sjene. U Lanzarote-u (gdje vladaju slični vremenski uvjeti kao na Havajima) je srušio rekord staze i u ostatku godine se gotovo uopće nije utrkivao. Spremao se isključivo za Havaje.

  • Raelert je dobio batine na plivanju i iz vode izašao s krvavim okom. Ne znam koliko je utjecalo na konačan rezultat, ali mislim da u utrci u kojoj moraš dati maksimum svaka ovakva sitnica dosta znači.
  • Ove godine se moglo uživo pratiti telemetriju za natjecatelje kojima je SRM sponzor (šteta što ne sponzoriraju sve). Grupa je do polovice staze bila više manje kompletna, ali se vozilo vrlo jako i zaostatci koji su se otvorili kasnije su u najvećoj mjeri produkt vožnje u prvom dijelu staze. Svi koji ciljaju visok plasman znaju da ne smiju otpasti iz grupe. Dok imaju svježine u nogama svi mogu odgovoriti na napade, ali slabijim biciklistima to kasnije dođe na naplatu.

U drugom dijelu biciklističke dionice su se počeli otvarati zaostaci. Lieto je ponovio scenarij iz prethodnih par godina. Zahvaljujući povoljnim vremenskim uvjetima ove godine, vozio je svega par sekundi sporije od Stadlerovog rekorda staze. Međutim, na trčanju se ponovno raspao. Otprilike 6minuta iza njega u tranziciju su ušli Crowie, Luke McKenzie i Vanhoenacker. Raelert-ova mini grupa je zaostala dodatne 2 minute, a još par minuta iza se nalazila grupa sa Jacobsom.

pobjednik

U tim trenucima se već nazirao pobjednik. Nadao sam se da će Vanhoenacker utrku učiniti zanimljivom, ali od početka trčanja se vidjelo da od toga neće biti ništa. Raelert je na početku maratona krenuo na sve ili ništa. Iako je izgledalo da trči dosta brže od Crowie-a u stvari je trčao tek neznatno brže da bi nakon 15km počeo usporavati. Kad se već činilo da je pitanje pobjednika riješeno, dogodilo se još malo drame. Ironman bi se moglo usporediti sa boksom. Možeš 11 rundi dobiti na bodove i onda se u 12. rundi naći na podu. Ostalo je manje od 5km do cilja kad se kamera ponovno prebacila na Crowie-a koji je stajao sa rukama na koljenima. Grčevi. Još par puta je stao, ali je ipak u cilj ušao kao prvi sa novim rekordom staze.

Iz pozadine se do 2. mjesta probio Jacobs s još jednim najbržim vremenom trčanja. Da bi došao do 2. mjesta morao je pobjediti u mini ratu sa Raelertom. Više puta su izmjenjivali pozicije da bi se na kraju Jacobs pokazao kao brži. Jacobs je i lani imao najbrže trčanje, jedan je od najbržih plivača, a u odnosu na prošlu godinu dosta se popravio na biciklu. Ako se uspije još malo popraviti na biciklu dogodine bi se mogao popeti stepenicu više na postolju. Čini se da mu uvjeti na Havajima odgovaraju jer je sva 3 dosadašnja nastupa završio u top10.

pobjednica

Ženska utrka je bila jako zanimljiva. Chrissie je imala poprilično gadan pad s bicikla dva tjedna prije utrke. Nakon utrke je rekla da je osim ogrebotina pokidala i neka mišićna vlakna zbog čega par dana prije utrke gotovo da nije mogla plivati. Već je nakon plivanja imala 10 minuta zaostatka za Julie Dibens, a nakon bicikla je taj zaostatak narastao na 22 minute. Dibens je međutim imala svojih problema. Ozljeda stopala koju je vukla od prije prisilila ju je na odustajanje u prvoj polovici maratona. Nakon njenog odustajanja bilo je pitanje vremena kad će Chrissie preuzeti vodstvo, što se i dogodilo negdje oko 30.km. Pred kraj se činilo da joj Carfrae prijeti, ali ispostavilo se da je to privid jer su trčale gotovo identičnom brzinom. Na ekranu je djelovalo da Carfrae trči barem 20s/km brže.  Ako je sad nitko nije pobjedio…

1. Craig Alexander (AUS) 8:03:56
2. Pete Jacobs (AUS) 8:09:11
3. Andreas Raelert (GER) 8:11:07
4. Dirk Bockel (LUX) 8:12:58
5. Timo Bracht (GER) 8:20:12

1. Chrissie Wellington (GBR) 8:55:08
2. Mirinda Carfrae (AUS) 8:57:57
3. Leanda Cave (GBR) 9:03:29
4. Rachel Joyce (GBR) 9:06:57
5. Caroline Steffen (SUI) 9:07:32

Studeni 28, 2010

Nepobjedivost

Nedavno je Chrissie Wellington produžila svoj niz nepobjedivosti u Ironmanu na 10 utrka. U stvari ona na toj distanci nikad nije bila poražena. Počela je nastupati prije nešto više od 3 godine, te se još uvijek čeka na njen prvi poraz. Uzevši u obzir kakvu je dominaciju pokazala nedavno u Arizoni mislim da bi se mogli načekati. Njen niz pobjeda me naveo da prelistam sportsku povijest u potrazi za sličnim nizovima nepobjedivosti. Nije mi cilj tražiti tko je najbolji niti nečije uspjehe stavljati ispred uspjeha drugih. Slične izbore (sportaš godine i sl.) ionako ne volim jer su za mene kao uspoređivanje krušaka i jabuka.  Osim toga nečija nepobjedivost u nekim slučajevima više govori o jačini (tj. slabosti) konkurencije nego o samom sportašu. Pa evo par primjera iz sportske povijesti koji su meni zapeli za oko.

Edwin Moses

Edwin Moses

Amerikanac koji se natjecao na 400m sa preponama. U periodu između 1977. i 1987. godine zabilježio je 122 uzastopne pobjede. Za trajanja niza četiri puta je popravljao svjetski rekord, te je osvojio zlato na OI 1984. u Los Angelesu. Ima još jedno zlato iz ’76, prije nego što je počeo sa spomenutim nizom. Niz nepobjedivosti je nakon 9 godina, 9 mjeseci i 9 dana prekinuo njegov sunarodnjak Danny Harris. Nakon toga je Moses ostvario još 10 uzastopnih pobjeda, a taj niz je prekinut na OI u Seulu gdje je osvojio broncu, nakon čega je okončao karijeru.  O njegovoj dominaciji govori i činjenica da je i danas od 100 najboljih rezultata u disciplini 400m prepone 26 njegovo vlasništvo.

Sugar Ray Robinson

Često ga se nazivalo najvećim boksačem svih vremena. Natjecao se u velter i srednjoj kategoriji. Njegov niz nepobjedivosti je trajao od 1943. do 1951. godine, a tom periodu je nanizao 91 pobjedu. O njemu dovoljno govori činjenica da ga je Muhammad Ali koji je sebe često nazivao “Najveći”, proglasio najboljim boksačem svih vremena.

Osamu Watanabe

Japanski hrvač slobodnim stilom. Jedini čovjek u modernoj olimpijskoj eri koji je karijeru završio bez ijednog poraza, omjerom 187:0.

Aleksandr Karelin

Aleksandr Karelin

Ruski hrvač grčko-rimskim stilom. Natjecao se u najtežoj kategoriji, iznad 130kg (pri porodu je imao 6,8kg pa se već tada moglo naslutiti u kojoj će kategoriji završiti kad naraste). Bio je poznat po dizanju koje je kasnije i nazvano po njemu. Ta vrsta dizanja protivnika je već bila viđena u laganijim kategorijama, ali do njegovog doba nikome vjerojatno nije ni palo na pamet da na taj način diže protivnika od preko 130kg. Odazivao se na nekoliko nadimaka: “Ruski medvjed”, “Aleksandar Veliki” i “Eksperiment”. Kad su ga pitali zašto misli da je dobio nadimak “Eksperiment” rekao je ga ljudi ne razumiju, te da ono što on trenira iz dana u dan ni jedan od njegovih konkurenata ne radi u svojim najjačim trenažnim danima. Bio je neporažen punih 13 godina, od 1987. do 2000. godine, a u zadnjih 6 godina tog niza nije izgubio niti jedan bod. Nakon okončanja sportske karijere prebacio se u politiku, te je izabran u DUMU (donji dom ruskog parlamenta).

Martina Navratilova

Ova češko-američka tenisačica između ostalih uspjeha drži i najduži niz pobjeda u tenisu (bilo muškom ili ženskom). U periodu od veljače do prosinca 1984. godine nanizala je 74 pobjede, a od 1982. do 1984. godine zabilježila je samo 6 poraza. Šest godina nakon što je prekinula karijeru vratila se tenisu i 2003. godine pobjedom na Australian Open u mješovitom paru sa Leander Paes-om sa 46 godina postala najstarija osvajačica Grand Slam turnira. Tri godine kasnije je osvojila US Open u mješovitom paru čime je taj rekord pomakla na 49 godina. Osvojila je svaki od 4 Grand Slam turnira pojedinačno, u paru i u mješovitom paru, a ukupno je skupila 177 turnirskih pobjeda.