Prva utrka sezone uvijek da odgovore na neka pitanja. U prvih par godina bi se obično na toj prvoj utrci osjetio značajan napredak u odnosu na zadnju utrku iz prethodne godine, što je i normalno jer sam tada bio na početku kad je i krivulja napretka puno strmija. Sad se za bilo kakav napredak treba višestruko više pomučiti, ali ostao mi je usađen taj optimizam uoči prve utrke u sezoni. Nada da bi baš ta sezona mogla pokazati značajniji rezultatski iskorak.

Ovaj put taj optimizam nije neutemeljen. Zima je prošla bez ozljeda, napravio sam neke treninge koje prije nisam mogao, a najveća promjena u odnosu na prije je da sam takve treninge mogao nizati iz dana u dan. Bez obzira koliko bi se zgazio jedan dan, idući dan bi se probudio sa dovoljno odmornim nogama da nešto slično mogu ponoviti i taj dan. Sutton mi je prije par godina rekao da će mi prvo trebati nekoliko godina da se organizam navikne na trening pa tek onda počinje pravi rad. Ona izreka da u sportovima izdržljivosti iza svakog uspjeha preko noći stoji 10 godina predanog rada, definitivno drži vodu. Šira javnost vidi samo iznenadni uspjeh, a nije upoznata s onim što je dovelo do njega. Ovogodišnje treninge bi možda najbolje mogla okarakterizirati činjenica da sam u volumenom najmanjem trening tjednu imao 19,5h treninga.

U skladu s napisanim ispred mene je još dosta rada, a nadam se da će ova sezona biti jedna od onih sa rezultatski iskorakom kao npr. ona od prije dvije godine kad sam u Rothu išao 8:19h. Vidjet ćemo uskoro…

stigli su i novi kotači

Cervelo je napravio istraživanje u zračnom tunelu u kojem su analizirali razne varijante. Istraživanje se može naći na ovom linku: link. Koliko se sjećam, došli su do zaključka da je najbolja varijanta običan bidon u horizontalnom položaju između aerobarova, a ni pozicija iza sica nije loša.

Ja sam do prošle godine imao nosač za dva bidona iza sica. Imalo je to svojih prednosti i mana. Najveća mana je što su u tom dijelu dosta velike vibracije pa bi mi se držači za bidon vremenom rasklimali i pukli. Osim toga postoji i značajna mogućnost da bidon ispadne kad se naleti na rupu. Za vrijeme utrke u Vichy-u mi je pukao i nosač (držač za držače za bidone) i tada sam odlučio probati neku drugu varijantu.

Odlučio sam iskoristiti predviđeni prostor za bidon na rami. Gubi se nešto na račun aerodinamike, ali s druge strane nema šanse da bidon izleti i lako je dostupan. Drugi bidon sam stavio između aerobarova. Pojedini proizvođači nude nosače za bidone između aerobarova, ali nešto slično nije problem napraviti ni sa običnim držačem i par vezica. Ovako to izgleda u mom slučaju:

Kod mene su aerobarovi ionako preblizu da bi između mogao staviti neki od sistema koji se nalaze u prodaji. Vezice se urežu u traku za volan pa sam izrezao staru zračnicu od MTB gume i navukao je na dijelove gdje idu vezice, te na dio gdje se nasloni bidon. Aerobarovi mi se savijaju prema gore, pa sam gornje dvije vezice ostavio malo labavije tako da mi nije problem nagnuti nosač kad trebam izvući bidon.

Ovo je najbolja opcija što se tiče aerodinamike, bidon je lako dostupan i nema šanse da izleti van ako se naleti na rupu. Negativna strana je što se dosta težine stavlja na volan koji onda postane malo svojeglav. Nije problem kod normalne vožnje, ali nemoguće je recimo voziti bez ruku.

Dočekalo nas je ugodno toplo i vjetrovito vrijeme uz nešto malo manje ugodnu temperaturu mora od 17-18C tako da smo plivali u neoprenskim odjelima. Nedugo nakon starta natjecatelj ispred mene je izgubio priključak kojeg sam do polovice prvog kruga uspio nadoknaditi i za sobom povući Patrčevića i Koceića. Sa nama su u grupi još bili Papišta, Šporar i Krivec. Tempo mi je djelovao relativno lagan, ali sumnjam da bi mogao ići brže da sam otišao na čelo tako da sam odlučio sačuvati nešto energije za ostatak dana. Vodeća grupa (Lukina, Meden i Bajai) je iz vode izašla sa 1:40 minuta prednosti pred našom grupom, a još jedan Mađar (Ruzsas) se našao između dvije grupe.

U tekstu u kojem sam najavio ovu utrku i koji se nekim čudom izgubio sa stranice sam spomenuo da mi je ovo prva utrka sa dopuštenom zavjetrinom nakon gotovo 2 godine. Ta pauza, a i ne treniranje izmjena se primjetilo u prvoj tranziciji. Iz zone izmjene sam izašao na začelju grupe i umjesto da krenem jako, ja sam krenuo kao da sam na ironmanu. Tek kad sam vidio da se grupa već formirala na 10-ak sekundi ispred mene zazvonila su mi zvona za uzbunu. Srećom, uspio sam ih uloviti nakon par kilometara.

Na polovici biciklističkog dijela smo došli na 40 sekundi od vodećeg trojca. U međuvremenu je Papišta otpao, ali zamjenio ga je Mađar koji je isplivao između dviju grupa. Bio sam gotovo siguran da ćemo uloviti vodeće, ali stvari su se malo okrenule pa su oni do druge tranzicije uspjeli ponovno povećati prednost na 1:10 min. Radili smo dosta jako, ali je falilo ritma, nismo bili dovoljno uhodani.

Nakon poslovično loše tranzicije na trčanje sam krenuo na začelju grupe. Svi su krenuli poprilično jako, pa je sreća da cilj nije bio nakon prvih 500m. Pomalo sam ih stizao i nakon prvog kilometra sam se našao na čelu grupe s Patrčevićem za petama. Par kilometara kasnije su se počele nazirati siluete Lukine i Medena, a Dejan je izgubio priključak. Do okreta sam već bio na 2. poziciji, a ni vodeći Mađar nije izgledao nedohvatljiv.

često nakon trke mislim da sam mogao jače, ova slika to ne sugerira

Ipak, nakon okreta se i tijek utrke malo okrenuo. Ili sam malo pao u tempu ili je Dejan pojačao, ali uglavnom ponovno smo se družili par kilometra. Na jednoj nizbrdici oko 7.km Dejan se uspio odvojiti i zadržati prednost do kraja tako da sam u cilj ušao na 3. mjestu. Ekipno je TK Zagreb (Patrčević, Papišta i ja) osvojio naslov prvaka države ispred TK Swibir i TK Split.

prvih 5

Ovo je po konkurenciji bila vjerojatno najjača utrka u Hrvatskoj u zadnjih par godina tako da sam zadovoljan svojom izvedbom (osim one u tranziciji) i jedva čekam non-drafting utrke koje su mi prioritet. Zadovoljan sam i sa trenerske strane jer je Koceić odličnim nastupom u cilj ušao kao 3. Hrvat na 5. mjestu ukupno. Osim toga, ugodno sam iznenađen organizacijom. Nakon brifinga sam bio malo skeptičan jer se u isto vrijeme trebalo održati više utrka na različitim distancama, ali pokazalo se da nije bilo razloga za skepsu.

rezultati

biciklistička dionica

plivanje dan prije utrke u kojem sam sudjelovao kao gledatelj

Lumbarda

selo kojem nisam upamtio ime (možda Žrnovo)

Fast Forwardu zahvaljujem na ukazanom povjerenju, a o kotačima više kad ih dobijem (idući tjedan).

Tek sam prošli tjedan sve treninge počeo raditi na otvorenom (osim plivanja), što mi nije teško palo. Još su prije 10-ak dana naslovnice web-portala bile okićene senzacionalističkim vijestima da toplog i sunčanog vremena neće biti do svibnja. Jedan sunčan i topao tjedan je iza nas, jedan još sunčaniji i topliji pred nama, a svibanj još nije na vidiku. Senzacionalizam danas bolje prolazi (zato se i ja naslovom pokušavam priključiti trendu).

Jedan od vjesnika proljeća u zadnje dvije godine su mušice. Događalo se da zbog rojeva mušica poželim povratak zime prije nego što je pravo proljeće počelo. Začudo, ove godine ih nema. Ili su ih zaprašivali ili je jača zima učinila svoje. Ako je to cijena koju treba platiti, potpisao bi da svake godine zima traje malo duže. A možda više nitko ne hrani golubove pa su ovi počeli jesti mušice.

1. Bova stil

Stil popularan među starijom ženskom populacijom plivača. Cilj je održavati se na površini vode i kretati se isključivo koristeći vodene struje ili vjetar (ako se pliva na otvorenom). Da bi bili uspješni u izvođenju ovog stila potrebne su i neke fizičke predispozicije. Pošto salo pluta bolje od mišićnog tkiva preporučljivo je imati što veći postotak masti (mislim da bi i ja bio dobar u ovom stilu ). Plivači koji prakticiraju ovaj stil usavršili su i posebnu tehniku okreta na zidu, tako da sad uz otvoreni okret, flip (salto okret, tumble turn…) imamo i takozvani šleper stil okretanja. Za pravilno izvođenje ovog okreta potrebno se zidu približiti u što manjoj brzini, te onda polako ići od desne prema lijevoj strani zida. Zbog težnje prema perfekcionizmu plivači okret izvode jako sporo pri tom pazeći na svaki tehnički detalj. Proces okretanja bi vam najbolje mogao dočarati ako zamislite da okrećete pretovaren šleper na nizbrdici i cesti širine 3m.

2. Raspeti leđno stil

Ovaj stil uglavnom prakticiraju stariji muški plivači, premda se i pojedine pripadnice nježnijeg spola okreću ovom načinu plivanja. Slika iznad najbolje opisuje ispravan položaj tijela. Ruke se bacaju na stranu najdalje do visine ramena, nipošto preko toga, a noge miruju. Da bi ispravno izvodili ovaj stil od ključne je važnosti izrazita nefleksibilnost ramenog pojasa.

3. Kung fu prsno

Jako popularan stil plivanja kojeg upražnjavaju plivači oba spola, bez obzira na godine i plivački staž. Najviše sliči na klasični prsno stil, ali ima par bitnih razlika. Naime, noge se moraju bacati što je više moguće u stranu. Plivački koji odaberu ovaj način plivanja ne vole da ih se pretiče, a preticanje sprječavaju upravo širokim radom nogu. Onaj tko ih pokuša prestići obično dobije petom među rebra. Neiskusniji plivači najčešće griješe na način da puste da im noge potonu. Na taj način ne predstavljaju opasnost za one koji ih pretiču što se kosi sa glavnom idejom ovog načina plivanja.

4. Šank stil

Upražnjavaju ga uglavnom mlađi pripadnici muškog spola. Jako lako se nauči i zbog toga je pogodan za one koji se tek upoznavaju sa plivanjem. Lakat se nasloni na rub bazena i pokušava se što je moguće duže ostati u tom položaju. Poželjno je sa sobom povesti barem 3,4 prijatelja jer na taj način možete dobiti šank, pardon, zid za sebe i na taj način ćete iz pruge eliminirati one koji plivaju ko da su na natjecanju i stalno se nešto guraju. Oni sa malo više kondicije mogu odraditi malo jači trening na sljedeći način: zid – 15 minuta, 25m proizvoljni stil, zid -15 minuta, 25m proizvoljni stil, zid – 15 minuta. Ako se odučite za ovu težu varijantu obavezno za vrijeme i neposredno nakon treninga pijte izotonični napitak sa sadržajem glukoze i fruktoze u omjeru 2:1, a nakon treninga proteinski shake.

5. Pundža stil

Popularan među ženskom populacijom svih dobnih razreda. Za zagrijavanje se kosa sveže u pundžu i tokom plivanja se najveći fokus stavlja na to da se glava ne smoči.

6. Vaterpolo kraul

Izrazito zahtjevan stil, koji traži visoki stupanj fizičke kondicije. Sličnost sa “pundža stilom” je u tome što se ni pod koju cijenu ne smije stopiti kosa. Poželjno je da trup što je moguće više izdignut iznad površine vode. Ruke rade klasičan kraul pokret, a noge prsno.

7. Race stil

Stil prakticira mlađa muška populacija sa izrazito razvijenim kompetitivnim duhom. Prije nego se uskoči u bazen lociraju se najbrži plivači i obvezno se uskače u njihovu prugu. Nakon kratkog zagrijavanja kreće glavni set i to na sljedeći način. Na zidu se čeka najbrži plivač i onda se neposredno prije nego se ovaj okrene kreće u sprint do smrti. Obično se na početku pliva kraul sa uzdignutom glavom (nešto slično vaterpolo kraul-u), a poslije 10-ak metara to prelazi u prsno, te na kraju u borbu za goli život. Ove plivače možete sresti isključivo u 25-m bazenima, jer u većim bazenima postoji veliki rizik od utapanja.

8. Oni što prskaju

I za kraj spomenuo bi i najveću prijetnju bazenskom skladu. Postoji grupa plivača koji dođu na bazen i ponašaju se ko da su na natjecanju. Prskaju sve okolo, prestižu, guraju se, uglavnom debili… Sreća pa ih nema puno.

Meteorološko (1.3.) i kalendarsko (20.3.) proljeće su stigli, ali još se čeka na proljeće po temperaturi tako da nas je dočekalo prohladno vrijeme sa sjevercem i temperaturom oko 5C. Idući dan je padao snijeg, pa smo još dobro prošli.

1. trčanje (3,4 km)

Prvo trčanje je bilo dugo 3,4 km uz jedan dosta dug segment po šljunčanoj plaži poznatoj po ubijanju brzine i krađi energije. Po običaju, svi su krenuli jako, a nakon izleta na plažu stvari su počele sjedati na svoje mjesto. Uspio sam se odvojiti i u prvoj tranziciji sam imao 13s prednosti pred grupom sastavljenom od Petkovića, Vrebca, Fazlića i Stojnića.

brzi start

bicikl (9,8km)

Biciklistička staza je bila tehnički dosta zahtjevnija od one na X-duatlonu. Tehnički potkovaniji natjecatelji su došli na svoje, a opet staza nije bila preteška za početnike. Rijetko vozim MTB pa nisam jedan od tih tehnički potkovanih MTB-era tako da mi je plan bio ne zabiti se u drvo na tehničkim dijelovima i stisnuti po ravnom.

rubni dijelovi su tehnički zahtjevni

Do kraja prvog kruga sam uspio očuvati prednost ispred grupe koja se u međuvremenu prepolovila i sad su je činili samo Petković i Vrebac. Nakon prvog tehničkog dijela u drugom krugu tehnički potkovani Katalenić se uključio u igru. Ulovio me na izlasku iz šume i do iduće šume smo vozili zajedno, da bi mi onda očitao lekciju u vožnji MTB-a. Stekao sam dojam da mi je u 1:30 min koliko je otprilike potrebno da se prođe taj krug po šumi nabio 1:40 min prednosti. Na nasipu sam nadoknadio dobar dio zaostatka i laknulo mi je kad sam shvatio da slijedi trčanje i više nema vožnje po šumi (mozak ne funkcionira baš najbrže kad je puls na 180+ otkucaja).

2. trčanje (1,5km)

Tranziciju sam obavio brže nego što sam očekivao, a kad sam čuo povike “kaciga”, shvatio sam i zašto. Zaboravio sam skinuti kacigu, ali više mi se nije dalo vraćati nazad i drugo trčanje sam odradio u “Rogić stilu”. Koliko znam u pravilima ne stoji da je zabranjeno trčati s kacigom na glavi, a postoji kazna (15 sekundi) ako se kaciga ne ostavi na propisano mjesto. Kao što sam rekao nije mi se dalo vraćati da ostavim kacigu na propisano mjesto, a nisam je ni skidao da ne bi dobio 15 sekundi kazne. Postojala je opcija da je skinem i bacim u vodu, jer onda ne bi bilo dokaza da sam kacigu ostavio van propisanog mjesta, ali bilo mi je prehladno da nakon utrke ronim po Jarunu u potrazi za istom. Dosta brzo sam preuzeo prednost i uspio je očuvati do ulaska u cilj.

Ovo mi je drugi naslov prvaka države. Prvi je bio u dugom triatlonu na Krku 2009. godine, ali s tom utrkom nisam bio zadovoljan jer sam završio tek na 5. mjestu ali prvi od Hrvata (premda me i Sale mogao dobiti da je htio). U tu utrku sam ušao bolestan, ali opet, taj prvi naslov prvaka mi nije ostao u dobrom sjećanju. U međuvremenu se nisam često natjecao na utrkama u Hrvatskoj pa sam dosta dugo čekao na drugi naslov. Sve u svemu lijep način za otvoriti sezonu.

rezultati

Skupilo se tih pehara, ali ovo je prvi kojeg sam dobio za žensku kategoriju.

Navedena formula uspjeha djeluje jednostavno, ali ono što je jednostavno ne mora biti i lako. Lako je biti konzistentan kad je svaki dan sunčano, kad se svaki dan probudiš odmoran, kad svaki trening rezultira vidljivim napretkom, kad se ne javljaju neočekivani problemi u drugim područjima života…

Za početnike je prvi korak stvaranje navike. Nedavno sam pročitao dobar članak na tu temu u kojem se kao glavni problem navodi da većina krene previše ambiciozno, pa onda odustane puno prije nego neka aktivnost postane navika. Bolje bi bilo koristiti obrnutu strategiju i krenuti neambiciozno. Toliko neambiciozno da se propuštanje aktivnosti čini besmislenim. Na primjer, možete kao cilj zadati barem 1 sklek dnevno. Nakon što se stvori navika taj minimalni cilj se može podizati. Ionako je taj prvi sklek ili prvih 5 minuta trčanja najteže. Jednom kad ste vani puno je lakše produžiti to trčanje za još koju minutu. Za dodatnu motivaciju se možete dogovoriti s prijateljem da će te mu dati recimo 50kn za svaki dan kad propustite aktivnost (ne mora biti prijatelj, možete lovu poslati i meni). Postoji prostor za manipulaciju, ali u ovom slučaju varate sami sebe. Premda, onda ste u istom trenutku i varalica i prevareni pa ste na nuli.

Po meni je bitna i dnevna rutina, a pod tim pogotovo mislim na vrijeme buđenja. Ako se ustajete tri puta tjedno da idete na bazen prije posla, dobro bi bilo ustajati se u slično vrijeme i ostalim danima. Inače, niti ćete se naspavati kad se probudite u 5:30 niti kad idući dan odlučite spavati do 8:00. Koliko god da se neko doba dana činilo kao prerano za napuštanje kreveta, nakon tjedan ili dva može postati normalno. Osim toga, odrađivanje treninga odmah nakon ustajanja eliminira mogućnost da će ga neki nepredviđeni događaj tokom dana otkazati. Za one koji rade više od jednog treninga dnevno stvari nisu baš toliko jednostavne, ali rutina postaje još važnija.