Pošto je TriStar Split prebačen na rujan planirao sam nastupiti na TriStar Salzkammergut utrci u Austriji ovog vikenda. Međutim ovaj put nije sve išlo po planu. U utorak sam se razbolio, a pošto sam još pod visokom temperaturom odlučio sam preskočiti Salzkammergut.

Iduća utrka je Challenge Kraichgau, vikend iza ovoga. Kraichgau je ove godine Europsko prvenstvo na half-Ironman distanci i prva važna utrka u sezoni. Do tada bi valjda ponovno trebao biti na 100%

startni broj 1

Nakon što je službeni spiker rekao da su ostale 3 minute do starta čuo se pucanj i dok sam se snašao već su svi bili u vodi (nikad mi 3 minute nisu brže prošle). Startao sam uz Koceića i nakon 50m plivali smo paralelno. Odlučio sam sačuvati energiju, pa sam usporio i otišao mu na noge. Nakon toga je došlo do konfuzije i kad sam se izvukao iz gužve vidio sam da se manja grupa odvojila. Ostatak plivanja sam nastojao minimizirati gubitak. Sredinom drugog kruga sam izračunao da zaostajem oko 50 zaveslaja (cca 50m ili 40s) za zadnjim iz grupe što mi nije izgledalo loše. Ispostavilo se da je zaostatak ipak bio nešto veći, 2 minute za vodećim Mađarom i oko 1.30min za grupom.

Ovu grešku ponavljam svake godine. Da bi imao dobro plivanje onda moram barem prvih 200m ići jako i tek onda tražiti noge na kojima bi mogao malo odmoriti. Dizelaš sam i ako to ne napravim zapnem iza lošijih plivača koji uspore nakon 100m i dok ih obiđem grupa u kojoj bi realno mogao plivati mi pobjegne. Kažu da grešku možeš napraviti samo jednom, ako je ponoviš onda to više nije greška nego izbor. Znači ili loše biram ili mi je pamćenje kratko. Sve u svemu, bolje da sam ponovio gradivo na ovoj utrci nego na nekoj važnijoj.

Na biciklu sam krenuo rezervirano. Obično se zaletim na početku, pa sam ovaj put htio isprobati drugačiju taktiku. Na početku sam prestigao dvojicu, a pred kraj prvog kruga sam sustigao Koceića. Na ulasku u drugi krug Marko je viknuo da je ispred nas još jedan Mađar s otprilike minutom prednosti. Pojačao sam tempo i negdje između 50 i 60km preuzeo vodstvo. Koceić je pratio tempo do brda, a nakon brda se ponovio lanjski scenarij. Odvojio sam se i u tranziciju ušao sa 2 minute prednosti.

ulazak u T2

Često na utrkama imam unutarnji dijalog (kao i svi luđaci). Obično se javlja jedan glas koji traži razloge da usporim, te drugi glas koji govori da ne slušam budalu. Ovaj drugi inače prevlada, ali ovaj put je prvi imao jake argumente. Dijalog je išao otprilike ovako:

prvi glas: Kreni laganije i kontroliraj što se događa iza tebe.
drugi: Zašto?
prvi: Jedan grč i ode prednost u vjetar, a sparno je i grčevi su mogući. Ako se netko približi onda pojačaj tempo.
drugi: Možda ne bi bilo loše ići do daske da usporedim rezultat s lanjskim?
prvi: Bolje sačuvati tu energiju za druge utrke. Biti će prilike da vidiš gdje si u usporedbi s prošlom godinom, nema potrebe da bez veze rasipaš energiju. Osim toga, ako pobjediš možeš reći da si mogao ići duplo brže ali nije bilo potrebe.

I eto, prvi glas je ovaj put pobjedio. Na jednom dijelu nakon otprilike 7-8 km sam mogao vidjeti situaciju iza mene. Njemac mađarskog imena Senczyszyn je bio na otprilike 2,5 min iza, a Koceić je gubio priključak (nisam imao sat nego sam brojio korake, 90 koraka je otprilike minuta). To mi je djelovalo kao komforna prednost pa sam nastavio u istom tempu. U drugom krugu nas je uhvatio jak pljusak. Imao sam osjećaj kao da trčim kroz rijeku, ali barem je sparina popustila. Na istom onom mjestu u drugom krugu sam vidio da još imam 2 minute prednosti. S obzirom da je do cilja ostalo 2-3km znao sam da je pobjeda u džepu osim ako se ne dogodi nešto neočekivano. Ništa neočekivano se nije dogodilo i u cilj sam ušao kao prvi, drugi je bio Senczyszyn, a treći Koceić koji je odradio jako dobru utrku.

Ne znam koliko sam rezerve imao i da li sam je uopće imao. Nekad imam osjećaj da mogu brže, ali kad pokušam ubrzati ne ide. Vidjet ćemo u ostatku sezone.

Dobre i loše vijesti često dolaze u paru. Nakon što sam se vratio u Zagreb saznao sam da mi je umro djed, pa bi ovu utrku htio posvetiti njemu.

rezultati

biciklistička staza: strava, garmin

Ovaj vikend ću ponovno nastupiti na utrci half-Ironman distance u Murecku u blizini Graza.

To će mi biti treći nastup na toj utrci, a za sad imam dva druga mjesta. Treća sreća?

Nisam ljubitelj glamura. Svaki put kad bi bacio oko na luku u Cannesu pomislio bi da se od vrijednosti usidrenih brodova može nahraniti dvije Afrike. Međutim, sviđa mi se ideja organizatora da utrku održi na jednom ovakvom mjestu. Mislim da na taj način podižu imidž sporta u očima javnosti.

Obično sam nervozan uoči plivanja, ali kad sam vidio koliki su se valovi podigli počeo sam se veseliti. Ne znam zašto jer bi kao lošiji plivač u ovakvim uvjetima izgubio još više vremena. Možda bi trebao probati surfanje kad završim s triatlonom. Veći valovi su se prelamali na stijenama koje štite luku i koje su dosta blizu staze kuda smo trebali plivati, pa su organizatori odlučili otkazati plivanje. Dodatni problem je bio što je ostala samo jedna bova. Ostale su vjerojatno otplutale do Marseille-a pa ih ne bi bilo lako zaobići. Umjesto plivanja startali smo utrku bosonogim trčanjem do prve tranzicije. Konačno da sam i ja u prvu tranziciju došao u prvoj grupi.

Biciklistička staza je poprilično zahtjevna (1630m uspona na 100km), a kiša koja je pala preko noći učinila ju je još zahtjevnijom. Bila je to prva kiša nakon dosta vremena pa je bilo jako sklisko. Moj plan je bio ići nešto laganije dok ne skrenemo u brda nakon 17 km. Vidio sam da se formirala grupa ispred, ali nisam mogao procjeniti koliko je natjecatelja u njoj. Nisam se zabrinjavao jer sam optimistično vjerovao da ću ih vidjeti kad krene uspon. Na početku uspona me stigao glavni favorit utrke Francois Chabaud. On je jedan od najboljih triatlonaca na stazi poput ove, pa sam ga odlučio pratiti dok mi noge ne otpadnu. Ako ništa drugo barem da vidim koliko još imam posla dok ne dođem na njegov nivo. Nije bilo lako, ali pratio sam tempo. U jednom trenutku mu je iz džepa ispala jakna. Vratio se po nju i više ga nisam vidio. Malo kasnije me prestigao Marceau. Ne znam zašto, ali pustio sam ga bez da sam pokušao pratiti tempo. Ispostavilo se da je to bila greška jer je on ulovio grupu, a ja sam do kraja ostao sam u ničijoj zemlji. Kratko vrijeme sam vozio sa Faure-om koji je trostruki pobjednik i rekorder staze na Embrunmanu. Nakon što je on otpao počeo sam vjerovati da idem jako dobro jer su dva glavna favorita iza mene (Chabaud i Faure).

Francuzi uz stazu su mi javljali prolaze, ali na francuskom. Znam dvije ili tri riječi francuskog, ali te riječi nisu koristili. Ionako mi ne bi pomoglo da su vikali “bon jeux” ili “au revoir”. Mislio sam da su u onoj grupi sa početka utrke dvojica, a još me prestigao Marceau tako da sam vjerovao da sam na 4. poziciji, a iz ovog dovikivanja na francuskom sam protumačio da imam 2:30 min zaostatka. Zadnji dio staze je prolazio kroz centar grada. To je jedini dio utrke koji mi se nije svidio jer promet nije bio dobro reguliran pa je bilo škakljivih situacija.

Trčali smo dva kruga do okreta i nazad tako da sam brzo dobio priliku provjeriti plasman. Romain Guillaume je naišao iz suprotnog pravca puno ranije nego što sam očekivao,a malo kasnije sam se mimoišao sa grupom od 6 natjecatelja nakon čega sam se osjećao ovako:

Ispostavilo se da je Guillaume imao 5 minuta prednosti pred grupom koja je bila dodatnih 6 minuta ispred mene. Previše da bi se nadoknadilo u 10km. Pokušao sam se motivirati da barem odradim dobro trčanje, ali činilo se kao da sam zapeo u jednoj brzini i nisam mogao ubrzati. Plasman je ostao nepromjenjen do kraja.

Nadam se da ovo nije zvučalo previše negativno. Činjenica je da često postavljam visoke ciljeve, a onda se neuspjesi puno češće događaju. Ali to nije nešto što me baca u depresiju nego nešto što me motivira da još jače radim. Ne počnem misliti da bi trebao baciti bicikl u more i kupiti dasku za surfanje. Umjesto toga htio bih zamoliti organizatora da ponovi utrku jer mislim da mogu bolje.

Moguće da je lošija utrka rezultat taktičkih grešaka, a možda još ni forma nije tu. Nekad treba napraviti korak nazad da bi se napravilo dva naprijed.

Format utrke bi mi trebao odgovarati. Što zbog relativno kratkog plivanja, što zbog zahtjevnog profila biciklističke dionice (1500m uspona na 100km).

TriStar Cannes profil

Preko zime, dok su utrke još daleko sve izgleda moguće, a prva utrka je obično ta koja nas vrati u realnost i odredi granice za nadolazeću sezonu. Vidjet ćemo gdje su te granice ove godine.

U subotu 12. svibnja Brooks u suradnji s Ytongom organizira polumaraton humanitarnog karaktera na Jarunu. Uz polumaraton organizirati će se i utrka građana kao i štafetne utrke, te utrke za djecu. Utrke se organiziraju u sklopu Zagreb adventure festivala.

Cilj utrke je promocija trčanja kao zdrave nadopune sjedilačkom načinu života kojeg većina u današnje vrijeme prakticira. Uz to utrka ima i humanitarni karakter, te će se 25,000kn donirati dječjem domu Klasje iz Osijeka.

Više o utrci na http://runhappyandgreen.org/

64 sata treninga

41 km plivanja

1080 km bicikla

217 km trčanja

Ni volumen ni intenzitet nije bio bitno drugačiji od onoga što sam napravio tjedan prije dok sam bio u Zagrebu. Jedina bitnija razlika je bila u načinu provođenja vremena između treninga.

Alpe su još uvijek pune snijega pa smo ih na žalost izbjegavali. Jednu dužinu smo ipak napravili kroz Alpe. Vožnja nije bila brdovita, ali je uključivala možda najteži uspon kojeg sam ikad vozio. Garmin je pokazivao i preko 20%, a dobar dio uspona je između 12% i 18%.

http://app.strava.com/runs/5984380/embed/4113ab3dca66850e290642e281cf5b356051a114

Sada je vrijeme za povratak u rutinu.

noga mi otpala pa smo je morali zaljepiti

Postajem poznat u Bavarskoj. Nakon 5 dana sam već bio u dva bloga na web stranici TBB-a, te u lokalnim novinama. Kao i obično puno je lakše doći u medije preko loših vijesti, a na žalost tako je bilo i ovaj put.

U četvrtak popodne smo Joseph, ja i Yves (još jedan sportaš kojeg Joseph trenira) imali tempo trening na biciklu. Ispočetka smo se svi žalili na teške noge, ali često kad je takav slučaj trening ispadne jako dobar. Vjerojatno jer svi žele što prije u krevet. Vozili smo jako dobro dok pred kraj treninga iz sporedne ulice nije izašao auto čiji nas je vozač kasno uočio i onda se ukopao na sred ulice. Ja sam ga uspio zaobići sa desne strane nakon čega sam čuo zvuk struganja karbona po asfaltu iza mene. Joseph i Yves nisu izgledali kao da im se žuri ustati. Skupilo se dosta ljudi, došla je policija, a onda i hitna koja ih je prebacila u bolnicu. Srećom obojica su izbjegli ozbiljnije ozljede. Pad nije bio nimalo bezazlen jer smo vozili otprilike 45 km/h, ali imali su višestruku sreću u nesreći. Prvo jer su se sudarili međusobno i nisu udarili u auto. A drugo, Yves je počeo nositi kacigu kad mu se rodio sin prije par godina. Sudeći po izgledu njegove kacige nakon nesreće mislim da mu se sin rodio na vrijeme.

Preko zime sam dosta vremena proveo na trenažeru. Ukupni volumen treninga nije bio pretjerano visok. Bilo je dosta intenziteta, ali opet ništa previše. Nakon tog nešto laganijeg perioda, ovaj tjedan se vraćam u puni pogon. Biti će svega u ovom tjednu. Tri tempo vožnje u jednom danu, dugi trening na atletskoj stazi, dan sa 42km trčanja, dan sa preko 200km na biciklu… Ukupni volumen bi trebao biti preko 30h. U stvari bio bi i preko 35h da u nedjelju ne krećem na put.

Putujem u trening kamp sa njemačkim ogrankom TBB-a. Lokaciju još ne znam. Opcije su St. Maxime u Francuskoji i Pietra Ligure u Italiji. Sumnjam da ću u ta dva tjedna trenirati manje nego u ovom tjednu.

Sve u svemu zima je prošla dosta dobro. Kao što sam rekao nisam imao previše treninga, ali sam taj umjereni program držao iz tjedna u tjedan. Nakon što sam se riješio problema s koljenima početkom godine nije bilo drugih ozljeda. Do sad su mi se ozljede uglavnom događale u hladnom dijelu godine, pa mi je bilo važno prezimiti bez većih problema.

Uglavnom, sad dolazi zanimljiviji dio godine. Duži dani, toplije vrijeme, više treninga na otvorenom, manje trenažera i bazena.

Nešto slično kao recimo Garmin Connect samo što Strava nudi malo više funkcija i interakciju između korisnika.

Preduvjet je da imate neki GPS uređaj. Nakon što učitate trening automatski se izdvoje neki segmenti (npr. usponi) i onda se rezultat na tom segmentu može uspoređivati sa svojim prijašnjim rezultatima ili sa rezultatima drugih korisnika koji su prošli taj segment. Segmenti se mogu dodati i ručno.

Uglavnom, djeluje mi zanimljivo i mislim da može pružiti dodatnu motivaciju. Nedostatak je što kod nas još uvijek ima jako malo korisnika.