Već neko vrijeme planiram objaviti plan utrka, ali u zadnjih par tjedana planovi su se već nekoliko puta izmjenili.
Postoji opcija da podlegnem trendu koji je prisutan među europskim triatloncima, te da početkom travnja odem na Kanare. Mislio sam provesti dva tjedna na pripremama sa TBBovcima na Gran Canariji i za kraj odraditi Challenge-half Fuerteventura na susjednom otoku. Međutim, Njemci se nešto premišljaju pa možda od tog kampa neće biti ništa. S druge strane preskupo mi je ići na Kanare samo zbog utrke. Ako ipak odem mislim da će konkurencija na utrci biti izrazito jaka jer je veliki dio europskih pro triatlonaca prezimio na tom otočju.
Ako ne odem na Kanare pokušati ću naći neki drugi half oko tog datuma. Talijani imaju državno prvenstvo na halfu 1.5. pa je to jedna od opcija.
Nakon toga planiram nastupiti na TriStar utrci u Splitu krajem 5. mjeseca.
Jedine utrke za koje sam se već prijavio i na kojima ću sigurno nastupiti (ako budem zdrav) su Challenge Kraichgau i Challenge Roth. Jedan dan nakon što sam se prijavio pojavila se vijest da će te dvije utrke ujedno biti ITU Europska prvenstva što je poprilično iznenađenje. Nedavno je objavljeno da će ITU početi surađivati sa WTC-om (organizator Ironmana) kojemu bi prepustili organizaciju svojih prvenstava na dugim disciplinama. Vijest je iznenađujuća jer su WTC i Challenge konkurentske organizacije. Osim toga vijest se pojavila dosta kasno, a Kraichgau i Roth su već odavno rasprodani. Zbog toga pretpostavljam da se ovaj status Europskog prvenstva odnosi samo na natjecatelje u profesionalnoj kategoriji jer se jedino oni još mogu prijaviti. Nema smisla organizirati EP za amatere za koje su prijave već zatvorene.
Mislim da su pregovori između tih organizacija počeli dosta kasno, pa je zbog toga došlo do ove pomalo čudne situacije. Ovo vjerojatno znači da ITU odustaje od svojih distanci dugog triatlona i prihvaća half-Ironman i Ironman kao službene distance. U kalendaru još stoje neke utrke koje su na ITU-ovim starim distancama, ali te utrke su u kalendaru već duže vremena i pretpostavljam da će nakon što se one održe ITU-ove distance dugog triatlona otići u povijest. Moja pretpostavka je da će ITU za svoja prvenstva svake godine birati utrke iz WTC-ovog ili Challenge kalendara. Ali to su sve moje pretpostavke. Vjerojatno ni čelni ljudi spomenutih organizacija još ne znaju što donosi budućnost. Ako i znaju nisu to nigdje objavili ili je mene ta vijest zaobišla. Dugoročno gledano mislim da je ovo dobra vijest s obzirom na popularnost Ironman i half-Ironman distance, te na relativno neuspio pokušaj ITU-a da im parira sa svojim distancama.
Cijeli ovaj tekst je sastavljen od nekakvih nagađanja, pa da nastavim u tom tonu… Nakon Rotha postoji mogućnost da odem na Embrunman, jednu od najtežih utrka na Ironman distanci. Biciklistička dionica je nešto duža od standardnih 180km, a ima oko 5000m uspona. Jedan od tih uspona je i Col d’Izoard (2361 mnv). Ni maraton nije baš ravan.
Embrunman - profil biciklističke staze
Ostatak sezone će ovisiti o ishodu prvog dijela. Ako kojim slučajem nađem sponzora koji bi me želio vidjeti na Havajima u 2013. godini onda bi bilo dobro odraditi Ironman utrku u jesen 2012. Nema puno opcija u to vrijeme i sve opcije uključuju putovanje preko bare. Sustav kvalifikacije se promjenio i više se nije moguće kvalificirati samo na jednoj utrci nego se sakupljaju bodovi. Zbog toga je bitno skupiti koji bod prije isteka kalendarske godine. Ako Havaji ’13 ne budu u planu, a zaradim nešto love na Embrunmanu, put preko bare ponovno postaje izgledna opcija, ali o tom po tom.
Da rezimiramo:
.
