Još jedan zakašnjeli izvještaj s utrke.
Prije tjedan dana sam nastupio na PH u olimpijskom triatlonu koje se održalo na Jarunu.
Krenuo sam loše. S pomalo uspavanim startom, vrlo brzo se otvorio prazan prostor između mene i grupice ispred. Nakon par stotina metara počeo sam bolje plivati i do izlaska iz vode na kraju prvog kruga došao sam na rep grupe. Ali onda sam početkom 2. kruga ponovno izgubio priključak i više nije bilo povratka, barem do izlaska na suho.
Prvi dio biciklističke dionice vozio sam s Zakšekom. Nakon 2 jaka kruga ulovili smo Patrčevića i Šporara, a nakon još jednog kruga i vodeći dvojac Lukina-Papišta. Tada je počelo taktiziranje. Nitko nije htio vući, pa smo vozili dva kruga u smiješnom tempu. Ja sam par puta pokušao bijeg, ali falilo mi je eksplozivnosti i nisam se uspjevao odvojiti. Na ulasku u zadnji krug ulovili su nas Petković i Bebić. Bebić je sredinom zadnjeg kruga napravio skok, a uskoro mu se pridružio i Zakšek. Ja sam nanjušio priliku da sa njima odem u bijeg i dobijem koju sekundu u odnosu na jake trkače. Još jednom sam ubrzao, ali ponovno se nisam uspio odvojiti pa sam ostao u grupi do trčanja.
Početak trčanja je bio malo čudan jer je trebalo mozak vratiti u utrku iz koje ga je izbacila lagana vožnja bicikla. Trčao sam u grupi sa Patrčevićem, Šporarom i Lukinom. Vrlo brzo smo ulovili bjegunce i postalo je jasno da će se pitanje pobjednika rješavati među nama. Negdje u 2. (od 4) krugu otpao je Šporar. Ja sam se držao u grupi do 1,5km prije cilja kad su počela jača ubrzanja na koja više nisam mogao odgovoriti. Pobjedio je Lukina ispred mog klupskog kolege Patrčevića, a ja sam utrku završio na 3. mjestu.
Ugodno sam se iznenadio kad sam vidio vrijeme trčanja od 33.29. Staza je cca. 200m kraća, ali ima 7 okreta oko čunja i trčalo se po pomalo neugodo toplom vremenu. Definitivno moje najbolje trčanje na olimpijskom triatlonu do sad. Nakon par godina trkačke stagnacije konačno se ponovno vidi napredak.
